Utorak, Studeni 20, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

Mala priča o "Smokvi"

AddThis Social Bookmark Button

Mnogima je Pažanima i Paškinjama, ali i gostima koji su ljeti dolazili u Pag restoran „Smokva“ ostao u lijepom sjećanju po brojnim događajima, a osobito zabavama.

U „Smokvi“ je svake ljetne večeri svirala živa glazba, a na terasi „Smokve“ svoje su prve nastupe imali Rajko Dujmić-Lima, s grupom „Klan“, kasnije vođa „Novih fosila“ i jedan od najplodnijih hrvatskih kompozitora. U „Smokvi“ je na početku svoje karijere nastupala i Đurđica Miličević koja je nesrećom, u Pagu i umrla. Prije velike pobjede na Splitskom festivalu 1971. godine u „Smokvi“ je nastupio i Miško Kovač koji je i u kasnijim godinama u „Smokvi“ održao nekoliko koncerata. Na koncerte je uvijek dolazio u društvu prijatelja Gringa, vlasnika prvog kafića u Pagu „Gringo“. U „Smokvi“ su na početku svoje karijere nastupali Duško Lokin, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Vedran Ivčić, Đani Maršan, grupa „Time“, Drago Mlinarec i mnogi drugi. U „Smokvi“ su nastupali i neke strani glazbenici. Teško je nabrojati tko je sve uživao u predivnom ambijentu restorana „Smokve“, u hladovini s pogledom na more. U „Smokvi“ je ručao Josip Broz Tito, u „Smokvu“ su dolazili gotovo svi članovi Sabora i Vlade u razdoblju od 1963. do 1989. godine. Dolazili su i državni i ondašnji partijski dužnosnici iz Zagreba, Ljubljane, Sarajeva, Beograda, Skopja. Sve su to za ondašnje prilike bili uvaženi gosti. Kada se spominju političari iz bivše države treba reći kako je u „Smokvi“ najmanje dva puta ručao i Slobodan Milošević koji je već bio utjecajan, ali javnosti nepoznat političar. Dok su se na Pagu snimali koprodukcijski filmovi u „Smokvu“ su dolazili brojni glumci, redatelji, cijele filmske ekipe. U „Smokvu“ su dolazili redatelj Harald Reinl, glumci Pierre Brice (Winnetou) i Lex Barker (Old Shatterhand), a u “Smokvi” je uživao i jedan od najvećih svjetskih filmskih glumaca Klaus Kinski. Kada bi bilo dokaza, uz Klausa Kinskog moglo bi se spomenuti i Roberta Redforda koji je na početku svoje filmske karijere bio u Pagu, ali nema dokaza da je bio i u “Smokvi” premda je to dosta vjerojatno. Teško bi bilo nabrojati koji su sve domaći glumci i glumice, redatelji, pisci, producenti, novinari i televizijski voditelji bili u “Smokvi”. Relja Bašić je volio dugo sjediti u “Smokvi” nakon ručka, a sportski komentator Mladen Delić je za boravka u Pagu redovito popodneva provodio na terasi “Smokve”, a navečer bi odlazio na terasu hotela “Bellewue”. Sve novinske i televizijske ekipe koje su ljeti dolazile u Pag, ručale su ili večerale u “Smokvi”. Svi su znali za “Smokvu” i voljeli su je. Voljeli su je i Pažani i ne bez razloga. “Smokva” je bila središte zabavnog života na otoku i glavno mjesto okupljanja. Gotovo svi stranci, a uglavnom su to bili Nijemci, na večeru su dolazili u “Smokvu”. Dok su stariji jeli, mladi su sjedili na zidiću koji je okruživao terasu ili na klupama pored parka i tako je dolazilo do upoznavanja, zbližavanja i ljetnih ljubavi. U parku je u to vrijeme, uz stabla kakva su i danas (nažalost prorijeđena) bilo i dosta grmolikog bilja.

„Kada je bila špica sezone, od sredine sedmog do sredine osmog mjeseca u parku je bilo toliko parova da se putićem nije moglo prolaziti i moralo se paziti kako se nekoga ne bi nagazilo,“ kaže Pažanin koji je povremeno radio u „Smokvi“ kao konobar i dobro se sjeća kako je sve to izgledalo sedamdesetih i osamdesetih godina.

Navodi kako je 1982. godina bila jedna od najboljih sezona, a lijepo vrijeme je trajalo do konca listopada pa su gosti stalno dolazili. Kaže kako je u to vrijeme bilo sve puno ležernije i slobodnije.

„Bilo je puno događaja, tko bi sve to ispričao, ali ovako, kako bi se reklo kao ilustraciju ću spomenuti jedan događaj da se usporedi s ovim danas. To je bilo jedne zore, odlazili smo od „Smokve“, a tog jutra smo i poslije radnog vremena ostali malo duže u disku, jer u „Smokvi“ je bio i disko. Prolazili smo parkom, a iz mora su se, preko puta Šarkove kuće na škalinama dizale tri Slovenke i nikako se nisu mogle dignut jer je dno škalina bilo sklisko. Bile su potpuno gole. Mi smo im dali ruku, pomogli smo im, a one su nas pitale za cigaretu pa smo im dali i s njima smo neko vrijeme sjedili i pričali. Rekle su da su plivale od Prosike i da će se, kada se malo odmore, vratiti plivajući natrag jer su im na Prosiku ostale sve stvari. Dok smo pričali već je bila prava zora, svjetlo i ljudi su odlazili na trajekt. Nikome nije bilo čudno što na klupi sjedi netko gol. Takvih je situacija bilo dosta, a da se to danas dogodi odmah bi ih zatvorili.“

Upoznavanje je, kaže naš sugovornik, tada bilo lako.

„U „Smokvu“ su najviše dolazili Nijemci, a u osmom mjesecu je bilo i puno Talijana. Talijanke su bile malo teške, ali s Njemicama je bilo lako. One mlađe bi sjedile na zidiću i čim bi im se prišlo, odmah su počele razgovarati. Kontaktiralo se lako, svi smo znali ili malo njemačkoga ili malo engleskoga, a ako se ne bi razumjeli mahali smo rukama. Bilo je jedno vrijeme i dosta Dankinja i Nizozemki, a one su same dolazile.“

Naš sugovornik kaže kako je zimi terasa „Smokve“ bila u mraku i zato je bila sklonište za parove.

„Bilo ih je uvijek nekoliko, zavukli bi se u jato ako bi bila bura ili u vrata, a nitko jedan drugome nije smetao.“

U „Smokvi“ se dogodio jedini na Pagu zabilježen teroristički napad. Jedne ljetne večeri osamdesetih godina u zahodu je eksplodirala bomba, no nitko nije bio ozbiljno ozlijeđen. Nikada se nije službeno doznalo tko je i zašto postavio bombu. No, to nije narušilo ležernu i lijepu atmosferu u „Smokvi“. Objekt u kojem se nalazio restoran „Smokva“ nekada je bila obiteljska kuća u kojoj je živio Frane Budak, čelnik HSP-a Paga i gradonačelnik koji je brojnim projektima i zamislima uveo Pag u 20. stoljeće. Na kući je s jugozapadne strane bio postavljen sunčani sat koji je imao najtočnije srednjoeuropsko vrijeme. Kuća u kojoj je kasnije uređena „Smokva“ motiv je na jednoj slici (ulje na platnu) napravljenoj tridesetih godina 20. stoljeća. Na slici se vidi lijepo uređena terasa s obrađenom engleskom travom i ljetni stol s baldahinom koji je štitio od sunca. U to vrijeme nije bilo rive pa se terasa naslanjala na puteljak uz malu plažu. Iza terase, prema sjeveru, na mjestu na kojem je danas park nalazila se muljevita plaža s nekoliko većih kamena. Dalje, prema tzv. trajektnom pristaništu bilo je more. Nakon Drugog svjetskog rata kuća je nacionalizirana i u njoj je uništeno sve što je podsjećalo na bivše stanare. Ostao je jedino sunčani sat. Postojala je priča, koja nikada nije službeno potvrđena, kako je nakon Drugog svjetskog rata u zgradi pronađen muškarac, Miljenko, koji do tada nije izlazio iz kuće. Govorilo se kako je Miljenko izvanbračno dijete Frane Budaka, no to nikada nije dokazano. Kada je Miljenko izašao iz kuće, prema navodima starih Pažana, sve je začudio jer je poznavao svakog stanovnika Paga. Miljenko je veći dio dana provodio u šetnji i to redovito u parku na Goliji. Oni koji su ga poznavali opisuju ga kao dobrodušnog i mirnog čovjeka. Tko je bio Miljenko nikada nije dokazano, barem ne službeno. Frane Budak je umro prije završetka Drugog svjetskog rata (1944. godine), a nakon rata se njegovo ime nije smjelo spominjati. Kada se u Pagu počeo razvijati turizam u nacionaliziranom objektu je uređen restoran, a na katu su bili uredski prostori turističke tvrtke koja je više puta mijenjala naziv, no u Pagu je općenito bila poznata kao UTRO (Ugostiteljsko turistička radna organizacija). U vlasništvu UTRO-a bili su, osim restorana „Smokva“ još i kamp „Prosika“, hotel „Jadran“ s istoimenim restoranom, hotel „Bellewue“, restoran „Dubrava“, kamp „Bašaca“, poslovni prostor na rivi uz most upamćen kao „fri šop“, kafić i svlačionice na plaži Prosika, igralište za mini golf i tenis uz Mađaricu, kamp „As“ u Šimunima. UTRO je promijenio naziv u „Hoteli Pag“, a tvrtka „Hoteli Pag“ je privatizirana početkom 90.-tih godina prošlog stoljeća. Nakon pretvorbe tvrtka „Hoteli Pag“ je zadržala naziv, ali ne i objekte i radnike. Prodano je ili prepušteno sve osim kampa u Šimunima. Prodana je i „Smokva“. Novi vlasnik je srušio „Smokvu“ i na njenom mjestu izgradit će se novi ugostiteljski objekt. No, „Smokva“ će i dalje živjeti u sjećanju mnogih, kao lijepa uspomena na neka druga, ležernija i u mnogo čemu drugačija vremena, vremena kada je ljeti u Pagu bilo toliko turista da se navečer jedva moglo prolaziti šetalištem uz park, rivom ili Velom ulicom.

 

 

 

 

 

 

 

 

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika