Utorak, Studeni 20, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

Josip Portada: Život na otoku Pagu-Kako se nekada putovalo

Stanovnicima kontinentalnog gradova i sela teško je zamisliti s kakvim su se teškoćama susretali otočani putujući s otoka na kopno. Putovanje je uvijek značilo prelaženje preko mora, a to je, zbog sporosti i težine brodova, predstavljalo velik rizik. Bartol Kašić (1575.-1650.), jezuit, pisac, autor prve gramatike hrvatskog jezika i prvi prevoditelj Biblije na hrvatski u djelu „Putovanja“ opisao je svoje putovanje iz 1590. godine. U tekstu Kašić o sebi govori u trećem licu.

 

-Dakle Bartol je otišao na sam blagdan Sv. Jeronima Dalmatinca, najvećeg naučitelja. Istog dana je sretno sišao iz male lađice na Mulatu, mali otok Jadranskog mora, te budući da tamo nisu našli niti jedan brod da otplove za Ankonu čekali su punih 15 dana s velikom dosadom. Napokon je došao brod u luku, koji mornari nazivaju fregata Chiozota. Popevši se na nju oko četvrtog sata u noći, dok je puhao sjeverac s brda Dalmacije, plovili su uz povoljan vjetar punim jedrima, ali kada je izlazilo sunce, presta sjeverac te  pomalo poče puhati jugo, sudac Jadrana. Poslije nekoliko sati on jače uznemiri morske valove i razbije silnim udarom jedra, jedrenicu i jarbol te ih baci u uzavrelo more. Bartol je tada ležao na lađi napola živ, oslabljen od povraćanja i cijeli dan bez hrane, navodi Bartol Kašić.
Kašić jugo naziva sucem Jadrana, jer su po jugu, zbog velikih valova, brodovi teško plovili. No, stanovnici grada Paga su se znatno više bojali bure što dokazuju i neki toponimi. Paška uvala je s Velebitskim kanalom spojena uskim prolazom koji se naziva Paška vrata. Paška vrata su sa sjeverne strane omeđena rtom Sv. Kristofor, a s južne strane rtom Sv. Nikola. Pažani su rt Sv. Kristofor nazivali Punta nade, a rt Sv. Nikole Punta spasa. Plovidba Velebitskim kanalom se uglavnom izbjegavala, no u nekim prilikama je bila neophodna. U Velebitskom kanalu se lovila riba, a u uvali Drvarica u podnožju Velebita su se sjekla drva za ogrjev. Ako bi počela puhati bura brod i posada su se nalazili u velikoj opasnosti jer se buru nije moglo savladati i brod je plovio prema kamenitoj obali na kojoj nema zaklona. Na prvi znak bure prekidao se ribolov ili sječa drva i posada je usmjeravala brod prema Paškoj uvali. Doplovljavanje do rta sv. Kristofor značilo je izlazak iz opasnog Velebitskog kanala i ulazak u mirnija Paška vrata, a to je značilo i nadu u spas. Međutim, posada je bila spašena tek doplovljavanjem do rta Sv. Nikola jer je prolaskom rta Sv. Nikole brod ulazio u Pašku uvalu i bio je nadomak sigurne luke. Putovanje morem bilo je iscrpljujuće, dugotrajno i opasno i zbog toga se do sredine 19. stoljeća putovalo vrlo rijetko, a mnogi otočani nikada nisu napustili otok. Sredinom 19. stoljeća paški pomorci su kupili dobro opremljene i za plovidbu sigurnije jedrenjake i od tada su Pažani češće putovali. Putovanje je postalo znatno sigurnije kada je koncem 19. stoljeća uvedena parobrodska veza Pag- Sušak. Parobrod je plovio svakog dana osim utorka i četvrtka i Pažani su tu parobrodsku vezu često koristili. Putovali su do Sušaka radi zabave, kupnje odjeće, obuće i raznih stvari koje se u Pagu nisu mogle kupiti ili kako bi nastavili putovanje prema nekom drugom gradu. Mnogi su parobrodsku vezu koristili kako bi na Sušaku prodavali grožđe, vino, med, rakiju, vunu, sušeno ovčje meso, a često se na crno prodavala paška čipka i sol. Uz parobrodski vezu Sušak-Pag postojala je i brodska veza Zadar-Košljun. Od Paga do Košljuna i od Košljuna do Paga putnici su, kako navodi prof. dr. Mate Suić, putovali diližansom. Velika promjena u putovanju s otoka na kopno dogodila se 1959. godine kada je, nakon izgradnje Jadranske magistrale, uvedena trajektna veza Karlobag-Pag i stalna, autobusna veza Paga s Rijekom i Zadrom. No, i tada se od otoka do kopna i od kopna do otoka moralo ploviti morem. Izgradnja Paškog mosta 1968. godine bila je najveća i najznačajnija promjena u prometnoj povezanosti Paga s kopnom. Paški most je pušten u promet u studenom 1968. godine i tada su Pažani učinili nešto o čemu njihovi preci nisu mogli ni sanjati.

Pješice su prešli s otoka na kopno. Oko tri tisuće otočana je na dan puštanja u promet Paškog mosta prešlo preko Ljubačkih vrata, hodajući po čvrstom asfaltu. Izgradnjom mosta Pag je postao poluotok i sve se na otoku promijenilo. Počeo se razvijati turizam, izgrađene su nove otočne prometnice, hoteli, kampovi, klubovi, trgovine, ugostiteljski objekti. U svim otočnim mjestima gradile su se nove kuće namijenjene turizmu. Otočnim prometnicama prolazili su automobili. Nakon izgradnje mosta vozila su zamijenila brodove, a nesigurna plovidba morem je zaboravljena.



    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika