Utorak, Studeni 20, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

"PAŠKA ROBINJA"- jedina preostala pučka drama u Hrvatskoj

Karneval u Pagu ima višestoljetnu tradiciju, a jedan njegov dio, pučka drama „Paška robinja“ čini ga posebnim. Naime, „Paška robinja“ je jedina preostala pučka drama u Hrvatskoj koja se izvodi stoljećima. Sličnih ili gotovo istovjetnih drama koje su nosile naziv Robinja postojalo je u mnogim mjestima Primorja i Dalmacije, međutim, održala se samo u Pagu. Etnolozi koji su istraživali ovo djelo nisu mogli shvatiti zbog čega je „Paška robinja“ opstala u Pagu jer to djelo ni na koji način s Pagom nije povezano.

Naime, u „Paškoj robinji“ se govori o posljedicama Krbavske bitke koja se dogodila 1493. godine nedaleko Udbine. Hrvatski ban Mirko Derenčin je okupio hrvatske knezove, Ivana Frankopana Cetinskog, Nikolu Frankopana Tržačkog, Bernardina Frankopana Modruškog, Petra II. Zrinskog i druge koji su se međusobno sukobljavali i udružio ih je u borbi protiv Turaka koje je predvodio Jakub paša Hadum. U Krbavskoj bitci Turci su pobijedili, a ban Mirko Derenčin je zarobljen. No, u to vrijeme Pag je bio dio Mletačke Republike i događanja izvan Mletačke Republike nisu se izravno odražavala na život u Pagu. Bez obzira na to, Pažani vole „Pašku robinju“ i izvode je stoljećima. Pretpostavlja se kako je „Paška robinja“, u obliku u kojem se danas izvodi, nastala u vrijeme Preporoda kada se željela naglasiti etnička i povijesna povezanost svih područja na kojima žive Hrvati. Takva pretpostavka bi mogla biti točna jer je tekst „Paške robinje“ prvi puta objavljen na početku Preporoda. Neki autori smatraju kako su Pažani preuzeli „Robinju“ Hvaranina Hanibala Lucića (1485.-1553) , skratili je, u nju ukomponirali elemente pastirskih igara i tako je prilagodili karnevalu. Po drugima, Hanibal Lucić je na temelju „Paške robinje“ napravio svoju „Robinju“. U 19. stoljeću se pisalo kako mnogi u Pagu smatraju da je „Pašku robinju“ napisao Pažanin Bartol Kašić (1575.-1650.), plemić, jezuit, autor prve gramatike hrvatskog jezika i prvi prevoditelj Biblije na hrvatski. Istraživanja, međutim, nisu potvrdila takvu pretpostavku, a jedna je činjenica čini nemogućom. Lucić je umro 1553. godine, odnosno 22 godine prije rođenja Bartola Kašića. Kašić ne bi mogao napisati posve novo djelo koje je u mnogim elementima istovjetno s „Robinjom“ Hanibala Lucića i koje ima niz istovjetnih stihova. Kašić je to mogao učiniti samo ako je prepisao Lucićevu „Robinju“, no Kašićeva djela krasi izvornost u svakom smislu i zvuči posve nevjerojatno da bi kopirao nečije tuđe djelo. No, svejedno su se takvi navodi iznosili i početkom 20. stoljeća. U najstarijim zapisima „Paška robinja“ se naziva „Robinja“ i „Robinjica“, međutim posljednjih godina sve se češće koristi naziv „Paška robinja“. Do šezdesetih godina 20. stoljeća „Paška robinja“ se izvodila na početku karnevala, a od tada se izvodi nezavisno od Paškog kola i karnevalskog programa. No, nekada je završetkom „Paške robinje“ počinjalo Paško kolo. Tema „Paške robinje“ je potraga za djevojkom koju su oteli Turci. U potragu za Robinjom krenuo je mladi Pažanin sa svojom pratnjom koji se u drami naziva Trgovac. Trgovac traži zarobljenu djevojku zbog ljubavi, ali i zbog kraljeve nagrade. Radnja se odvija na tržnici roblja na kojoj Turci prodaju djevojku za kojom je Trgovac krenuo u potragu. Turci i Pažani se cjenkaju, međusobno prijete i napokon postižu dogovor. Trgovac otkupljuje Robinju, ali tada se događa nešto neočekivano. Djevojka bježi i skriva se. Nekada bi se sakrila u neku od kuća u blizini mjesta izvođenja. Pažani su je tražili, često i uz pomoć publike, a kada bi je pronašli doveli bi je na scenu, zapjevali bi i dali znak za početak Paškog kola. No, od kada se Paško kolo izvodi nezavisno od „Paške robinje“ taj posljednji dio je zadržan na razini simbolike. „Pašku robinju“ izvodi između deset i petnaest glumaca od kojih jedni glume Turke, a drugi Pažane. Glavni lik je Robinja, a glumi je muškarac. Glumci stoje u dva pravilna, usporedna reda. Na jednoj su strani Pažani obučeni u tradicionalnu narodnu nošnju, a na drugoj Turci obučeni u ratne turske odore. Svi u rukama imaju stilizirane drvene sjekirice. Između njih sjedi robinja obučena u staru odjeću koja naglašava njenu bijedu. Pored robinje su dva dječaka koji joj povremeno maramicom brišu suze. Radnja se odvija izmjeničnim pjevanjem Trgovca, turskog trgovca Šulimana, Robinje, a povremeno se javlja i trgovčev sluga Derenčin. U tekstu„Paške robinje“ izmiješana je štokavica, čakavica i cakavica što je vjerojatno posljedica dugotrajnog usmenog prenošenja. Tekst „Paške robinje“ prvi puta je objavljen u listu „Zora Dalmatinska“ sredinom 19. stoljeća u priči o karnevalskim događajima u Pagu. U to se vrijeme smatralo kako je „Paška robinja“ dio znatno većeg dramskog djela kojeg su Pažani skratili i prilagodili izvođenju za vrijeme karnevala. Tekst „Paške robinje“ objavljen je u knjizi Antuna Dobronića „Robinja Hanibala Lucića i muzičko dramska pučka gluma na Pagu“ iz 1936. godine. Tekst „Paške robinje“ izdan je i kao poseban otisak „Vjesnika“ Etnografskog muzeja u Zagrebu 1936. godine, a 1968. godine Matica hrvatska ga je objavila u ediciji „Pet stoljeća hrvatske književnosti“. „Paška robinja“ je vrijedan dio naslijeđene kulturne baštine grada Paga, no njeno značenje nadilazi Pag jer je to jedina pučka drama u Hrvatskoj.


 

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika