Četvrtak, Studeni 22, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

SLUČAJEVI IZ PROŠLOSTI: Zbog čega Pag početkom 20. st. nije dobio struju i hotele

AddThis Social Bookmark Button

Kada je 1882. godine New York osvijetljen električnom rasvjetom bila je to velika senzacija o kojoj se glas širio po cijelom svijetu, a mnogi se dugo nisu mogli naviknuti na „dan usred noći“. U to je vrijeme bilo malo onih koji su znali što je struja, ali bilo je i onih koji su vrlo brzo shvatili značenje električne rasvjete.

Među njima je bio i Pažanin Frane Budak (1865.-1944.), po struci, današnjim rječnikom rečeno, diplomirani ekonomist. Nakon što je u Pragu završio studij gospodarskih znanosti vratio se u Pag, 1888. godine se oženio i ubrzo ušao u politiku uključivši se u Hrvatsku stranku prava. Stranka ga je 1906. godine kandidirala za gradonačelnika i na izborima je pobijedio. Budak je izabran za gradonačelnika i 1922. godine. Za svojeg je mandata pokušao, među ostalim, dovesti u Pag struju. Kao i skupina intelektualaca oko njega, Budak je bio fasciniran brzim dolaskom električne rasvjete u blizinu Paga. Naime, u Zadru je 30. prosinca 1894. godine, dvanaest godina prije nego je Budak postao gradonačelnik, proradila električna centrala koju je izgradila tvrtka Kremenezky, Mayer & Co. što je bio fascinantan događaj. Nakon toga je od hrvatskih gradova osvijetljen Split. Zadrani su se veselili puštanju u rad električne rasvjete, slavilo se i pjevalo, a svirala je i Gradska glazba. Kada je postao gradonačelnik, Frane Budak je smatrao neophodnim u Pagu izgraditi sličnu električnu centralu. Budak je želio u Pagu razvijati turizam, a za turizam je bila potrebna struja pa kako bi sve bilo isplativo povezao je jedno s drugim i uz plan elektrifikacije napravljen je projekt izgradnje hotelskog kompleksa i lječilišta na Lokunji, na površini od 20 000 m2. Prema projektu elektrifikacije na središnjem paškom trgu se trebala postaviti najjača žarulja od 1000 svijeća. U Pag su pozvani bankari, razni ulagači i projektanti, no tada se dogodilo nešto što nitko nije očekivao. Nekoliko vlasnika trgovina (najčešće se spominju trojica) su preko prijatelja i rodbine širili glasine kako je struja opasna, kako može zapaliti kuću i ubiti čovjeka. Za protivljenje elektrifikaciji su imali razloga. Upravo u to su se vrijeme uz parafinke, svijeće koje su razmjerno dugo trajale i koje nisu ispuštale neugodan dim ni miris, počele koristiti petrolejke (lumace) i to je trgovcima bio velik izvor zarade. Lumace su donosile veliku dobit jer su se stalno morale puniti, pa su trgovci dobro zarađivali na skupom petroleju. Zarađivali su i na stinju (štinju), vrpci koja je gorjela i koju je povremeno trebalo obnavljati, odnosno kupovati. Lumaca je i imala i tub (tup), stakleni okvir za plamen koji je lako pucao pri čišćenju i trebalo ga je mijenjati. Lumace su tako bile dugoročan i stabilan izvor zarade za trgovce. Gradnjom električne centrale izgubili bi dobit koju su očekivali i zbog toga su potakli pobunu. Pobuna je počela širenjem glasina o štetnosti struje, ali i neprimjerenim neistinama o Frani Budaku. Po svjedočenju više Pažana (iz 1984. godine) Frane Budak je bio jako razočaran kada mu je rečeno kako se narod protivi elektrifikaciji Paga. No, nije odustao. Projekti su ubrzo bili završeni, a bankari su bili spremni za ulaganje. Kada su trgovci shvatili kako je projekt vrlo blizu ostvarenja, okupili su narod na rivu, pred sjedištem gradske uprave, navodno dok je Frane Budak imao sastanak s bankarima i projektantima, no za to u dokumentima nema potvrde. O onome što se tada dogodilo postoji nekoliko priča, a dvije se čine najvjerojatnijima. Po jednoj priči, ljudi su Frani Budaku zapriječili prolaz do njegove kuće na Goliji i prijetili mu. Po drugoj priči su ga uhvatili i pokušali baciti u more, ali je to u zadnji tren spriječeno. Bez obzira što se tada dogodilo, to je moralo ostaviti snažan dojam na ulagače. No, događaj je morao ostaviti snažan i vjerojatno vrlo neugodan dojam i na Pažane jer o onome što se dogodilo za vrijeme pobune ništa nije zapisano i o tome nitko nije govorio pa ni oni koji su, u vrijeme kada ih se o tome pitalo (1984. godine) o događaju morali imati neposredna saznanja. Poznato je da su ulagači odmah nakon tog događaja odustali od projekta. Frane Budak ih je pokušao još jednom dozvati, ali projekt koji je bio namijenjen Pagu već su počeli realizirati dijelom na Lošinju, a dijelom na Rabu. Tako je Pag bio među onih 92 posto naselja u Hrvatskoj koja do sredine 20. stoljeća nisu imala struju. Zadar je bio prvi hrvatski grad koji je imao struju, Pag je trebao biti treći, iza Zagreba koji je električnu rasvjetu dobio 1907. godine. Među prvim hrvatskim gradovima koji su dobili struju su Split koji je osvijetljen 1920. godine i Osijek koji je osvijetljen 1926. godine. U Pagu je 1946. godine izgrađena električna centrala za potrebe solane (u objektu u kojem se danas nalazi klub „Vanga“), no bila je nedovoljna za osvjetljavanje cijelog grada tako da su se parafinke i lumace u Pagu i dalje prodavale. Zahvaljujući pobuni, lumace su se u Pagu, zbog lošeg elektrosustava koristile do sedamdesetih godina 20. stoljeća, a u Pagu je prvi veliki hotel izgrađen 1968. godine („Bellewue“) s upola manje ležajeva od hotela koji su se trebali graditi na Lokunji gotovo pola stoljeća prije. Frane Budak se povukao iz političkog života i živio je usamljeno u svojoj kući na Goliji (danas restoran „Smokva“). Umro je 1944. godine i pokopan je u časničkoj odori sa sabljom. U Pagu nema ni groba ni znamenja Frani Budaku, čovjeku koji je stvorio temelje za razvoj turizma,  poljoprivrede, vodovodne i prometne infrastrukture.

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika