Četvrtak, Studeni 22, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

O Paškom karnevalu

Karneval je jedan od najvažnijih tradicijskih elemenata grada Paga. O nekim starim karnevalskim običajima Stjepan Sremac navodi: „U razdoblju do Pepelnice plesne zabave su se održavale po kućama gdje je postojala pogodna veća prostorija. Plesove su organizirale skupine mladića koje su nazivali sociji. S vlasnikom kuće dogovorili bi uvjete najma prostora, a isto bi se „pogodili“ i sa sviračima. Plesnom zabavom upravljao je kapo balo, kojeg su birali između sebe. Pazio je da u prostoriji vlada red, da plešu samo oni koji su uplatiti ples, ili bi udaljavao one koji su željeli izazvati tučnjavu. Vjerojatno se i zbog manjka prostora plesalo naizmjence, na fermu, po skupinama. Ferma se obično sastojala od tri plesa, a mogla je plesati samo skupina koja je  fermu platila. Djevojke su sjedile na klupama uza zid, a muškarci su stajali u jednom kutu i zauzimali najbolja mjesta za trenutak kada će krenuti prema odabranici i  pozvati je na ples. Svirač je najčešće sjedio na stolici u sredini prostorije. Nekada je bio mišnjičar, a poslije harmonikaš. Uz vino su se tu znale prodavati i naranče koje su mladići poklanjali odabranim djevojkama.“
Neizostavni dio paškog karnevala je paško kolo o kojem Sremac navodi:
„Dugovječnost zahvaljuje prije svega čvrstoj vezi  s pokladnim običajem, kojeg je neizostavni dio. Njime i danas veliko pokladno finale započinje i završava, a sudjeluju svi: stari, mladi, djevojke i žene, bogati i siromašni, domaći i gosti. Djeca ne smiju ulaziti u kolo odraslih, ali je zato za njih ostavljena sredina plesnog prostora, odnosno unutarnji do gdje vode svoja manja plesna kola. Tradicionalno mjesto održavanja kola je gradski trg, pjaca, gdje se u završnim pokladnim danima znalo u kolo uhvatiti i više od tisuću plesača.  Kolo bi započinjali kolovođe i pivaci, a kad je toliko naraslo da se moglo spojiti, zatvoriti, izlazili su iz kola i uokolo pravili red.“
Sremac navodi kako je 1924. godine zadarski glazbenik Šime Dešpalj napisao instrumentalnu glazbu za Paško kolo i od tada se ono izvodi  isključivo uz pratnju limene glazbe.
O promjenama nakon uglazbljenja paškog kola, Sremac kaže:
„Od vokalne pratnje ostao je povremeno tek poziv u kolo u izvedbi dvaju pjevača nedjeljom prije podne. Autor je nastojao glazbu ritamski potpuno prilagoditi plesnom elementu. U tom ritamskom prilagođavanju dogodile su se promjene. Originalna vokalna pratnja je (uglavnom) dvočetvrtinske mjere, plesni element također, ali je metroritamska struktura koraka šestodijelna i proteže se kroz tri dvočetvrtinska takta. Autor glazbe shvatio je plesni korak kao trodobnu strukturu i glazbu je skladao u odgovarajućoj mjeri i sada su glazbena pratnja i plesni element metrički i ritamski maksimalno usklađeni.“
Važan dio paškog karnevala su i dvoglasni pučki napjevi. Notne zapise izradio je glazbenik Jure Maržić i objavio ih u  „Zborniku starih paških napjeva“, no Maržić je izradio i prve tonske zapise pučkih napjeva.
„Prve pjesme starih paških napjeva snimljene su 1980. godine u studiju Radio Zadra. Prvi pjevači  muških paških pučkih  napjeva, mantinjuda i  karnevalskih napjeva bili su Ante Fabijanić (Šejmen) i pok. Josip Sabalić (Risto), poznati pjevači starih paških napjeva. Prve ženske paške pučke napjeve snimile su  sestre Bepina Valentić (Kranjcika) i Marija Maržić (Kranjcika) tada za potrebe Radio Zagreba. Muški napjevi snimljeni su  na singl ploči ansambla  „Punta Skala“ iz Zadra, a članovi tog ansambla bila su  dva Pažanina,  bariton Ivica Oštrić (Čurligo) i harmonikaš Marin Maržić (Šmamjak), navodi Jure Maržić.
Jure Maržić je u svojoj knjizi zapisao i tonski obradio 211 pučkih napjeva, a od toga jedanaest karnevalskih.
O načinu pjevanja paških pučkih napjeva, Maržić navodi:
„Pjevaju se u dva glasa, s time da u prvom taktu počinje solo s drugim glasom, onda se nastavlja dvoglasno i završava unisono  na drugom stupnju. Početi može pjevati prvi glas, ali obavezno dionicu drugog glasa. Tempo je različit, većinom sporo do umjereno tempo.“
Dio paškog karnevala je i ričavac, obilaženje kuća radi prikupljanja poklona kao što su slatkiši ili hrana. Ričavac se održava četvrtkom navečer.
Organiziranje večernjih karnevalskih zabava i plesa pod maskama u obiteljskim kućama tradicija je 17., 18. i 19. stoljeća. Od sredine 20. stoljeća zabave su se organizirale na javnim mjestima, u prostorima prikladnim za zabavu većeg broja ljudi kao primjerice u Vatrogasnom domu koji je bio na današnjem Dominikanskom trgu i prema zapisima, to su bile prve karnevalske zabave izvan obiteljskih kuća. Kasnije se ples pod maskama održavao u prizemlju Kneževog dvora, ponekad  u prostorima stare solane i u sportskoj dvorani Doma kulture te u restoranu hotela „Bellewue“. Večernje karnevalske zabave su 2011. godine organizirane u Drugom magazinu.

 

VIŠE: PAŠKI KARNEAVAL

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika