Subota, Studeni 17, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

SPOMENIČKA BAŠTINA PAGA: Magazini (skladišta) soli

AddThis Social Bookmark Button

Izgradnja skladišta, magazina soli u Pagu je vrlo dobro dokumentirana i poznati su podaci o vremenu njihove izgradnje i o njihovim vlasnicima. Skladišta soli su postojala u starom gradu Pagu ( 10. st.-15. st.) i još su vidljivi ostaci temelja najmanje dva skladišta. U novom gradu Pagu, koji je naseljen u drugoj polovici 15. st. nije bilo skladišta soli jer su se za skladištenje soli koristili magazini u Starom gradu. Međutim, ubrzo nakon naseljavanja novog grada Paga pokazala se potreba za izgradnjom većih i boljih skladišta soli koji bi bili bliže novom gradu radi lakšeg nadzora.

Za mjesto izgradnje novih skladišta (magazina) odabrana je Prosika, uglavnom zbog lakog prijevoza soli od solina (bazena) do magazina na Prosici. Naime, velik dio solina (bazena) se nalazio na Lokunji i na današnjem morskom području između Malog nasipa i Velikog nasipa, a te soline su kanalima bile dobro povezane sa solinama na Svilnom i u Dinjiškoj. Prema povijesnim dokumentima i ugovorima o financiranju i izgradnji, od 1629. do 1797. godine su izgrađena tri magazina soli koji su nazvani sv. Marko, sv. Petar i sv. Pavao.

Godine 1826. vlasnik magazina sv. Marko je bio Jerolim Kačić, vlasnik magazina sv. Petar je bila obitelj Zorović, a vlasnik skladišta sv. Pavao je bila država. Iz povijesnih izvora se može zaključiti kako građani Paga nisu bili previše zainteresirani za kupnju i održavanje magazina soli jer su vlasnicima bili financijski teret, odnosno nisu donosili dobit. Međutim, skladišta su bila potrebna i država je kupila dva privatna magazina (sv. Marko i sv. Petar). Tri magazina nisu bila dovoljna i zbog toga je izgrađeno još pet magazina. Nakon izgradnje osam magazina zaključeno je kako je potreban još jedan i 1846. godine je izgrađen i deveti magazin. Radove na izgradnji je nadzirao Petar Ferrari, zidarski stručnjak.

Nazivi novih magazina su bili Ferdinand I (Prvi magazin), Frane Karlo (Drugi magazin), Frane Josip (Treći magazin), Ivan Krstitelj (Sedmi magazin), Ludovik (Osmi magazin) i Ferdinand Maksimilijan (Deveti magazin). Od 1946. godine bilo je zabranjeno koristiti izvorne nazive magazina i oni su nazvani po redoslijedu kojeg zauzimaju u kompleksu, Prvi magazin, Drugi magazin, Treći magazin itd.

Prema sačuvanom ugovoru, građevinski poduzetnik Mate Jeričević je 1849. godine, za plaću od 4000 fiorina (forinti), obnovio magazine sv. Marko, sv. Petar i sv. Pavao i veći dio zgrada u sklopu solana. Svi su magazini bili jednake veličine, dugi 41, 5, široki 11, 3 i visoki 5, 6 metara, a u njih se moglo uskladištiti 22 000 tona soli. Soline i  magazini su bili spojen kanalima, a jedan dio je bio spojen i uskom cestom. Sol se uglavnom prevozila malim jedrenjacima i brodicama na vesla. U drugoj polovici 19. stoljeća solana je imala šest gondola za prijevoz soli od solina do magazina. Gondole su služile i za ukrcaj soli na teretne jedrenjake kojima se sol odvozila u državna i pokrajinska skladišta. Gondole su bile prilagođene uskim kanalima između pojedinih solina i koristile su se do početka 20. stoljeća. Kasnije su se koristile preuređene gondole s motornim pogonom koje su se u Pagu nazivale penice. Jedno vrijeme je i crkva sv. Križa (sv. Ante Opata) na današnjem Dominikanskom trgu bila skladište soli. Na početku 20. stoljeća napuštene su soline na Lokunji, a sredinom 20. stoljeća potopljene su soline od današnjeg Malog nasipa dalje prema jugu. Jedan od razloga za potapanje tih solina je bila izgradnja nasipa za željezničku prugu. Naime, od sredine 20. stoljeća sol se od solina do magazina prevozila željeznicom koju nitko u Pagu nije zvao željeznica nego vagoneti. Od 1946. do 2003. godine magazini soli su bili vlasništvo "Solane Pag", osim Devetog magazina koji je bio predan poduzeću Istra vino i uređen za preradu grožđa. Od 2003. godine vlasnik osam magazina (od Prvog do Osmog) je Grad Pag. Od 80.-tih godina 20. stoljeća magazini su gubili izvornu svrhu jer je na Svilnom izgrađen pogon za proizvodnju soli zagrijavanjem mora u tvornici. Sol se od tada mogla (kao što se može i danas) proizvoditi cijelu godinu, a ne samo ljeti i nije bilo potrebe za skladištenje većih količina soli. Nakon izgradnje tvornice soli i skladišta soli na Svilnom, magazini na Prosici su zauvijek izgubili funkcionalnu vezu sa solanom i s proizvodnjom soli.

 

Josip Portada/Pag-Press

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika