Ponedjeljak, Studeni 19, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

Preko otoka Paga nekada je prolazila rijeka

AddThis Social Bookmark Button

Otok Pag obiluje zanimljivim arheološkim i geološkim nalazima koji su nedovoljno istraženi i zbog toga se o prošlosti otoka Pag malo zna. Jedna od tajni Paga su goleme naslage riječnog mulja i riječnog bilja na središnjem dijelu otoka, osobito na području od Starog grada preko Zameta do Dinjiške.

Zainteresiran ostacima riječnog mulja i bilja  istraživač Petar Ferdebar je proučavao područje otoka Paga, a istraživanja je proširio na Kvarner i sjeverni dio Dalmacije. Rezultate svojih istraživanja je objavio u knjizi „Hiperija“, a neki od njegovih zaključaka za Pag su vrlo zanimljivi.
-Današnji Velebitski kanal je nekada bio korito rijeke Skamander  koja se spominje u mitologije stare Grčke i ta je rijeka iz Velebitskog kanala ulazila u Pašku uvalu i prolazila današnjim otokom Pagom, navodi Ferdebar.
Ferdebar je smatrao kao je Velebit mitska gora Id, a i dva najviša vrha na Pagu povezivao je s grčkom mitologijom. Tako navodi kako je  Sv. Vid grob junaka Ahila, a vrh Sv. Jurja svetište božice Atene.
Ferdebar smatra kako je nekadašnja rijeka prolazila od današnje Zrmanje preko Velebitskog kanala do Paške uvale te je središnjim dijelom otoka Paga dolazila do Ljubačkih vrata. Stav o rijeci Skamander mnogi su osporavali tvrdeći kako se ta rijeka nalazila u blizini Troje i zbog toga se nije mogla nalaziti na Jadranu. No, zanimljivo je da nitko nije osporio postojanje rijeke koja je prolazila preko Paga već samo njen naziv. Bez obzira koja je i kakva rijeka tekla današnjim Velebitskim kanalom i Pagom, ostavila je brojne tragove svojeg postojanja. Paleontolozi Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba su istraživali miocenske naslage na plaži Crnika stare oko 18 milijuna godina. Pronašli su zub krokodila i fosile raznih biljaka i životinja, a istraživanjima je utvrđeno kako je otok Pag bio dio velikog močvarnog područja. No, malo se znao o geološkoj prošlosti Paga od prije 18 milijuna godina do konca pleistocena, dakle do prije 10 000 do 13 000 godina. Središnji dio otoka Paga je muljevita pličina površine oko 600 000 m2, a uski prolaz na južnom dijelu Paške uvale, koji se zove Prosika, nekad je bio pješčani nanos koji je u 15. stoljeću mostom spojen s današnjim gradom Pagom. Upravo na tim područjima nalaze se ostaci riječnog mulja i riječnog bilja. Ti su ostaci Petru Ferdebaru bili jedan od  glavnih dokaza kako je središnji dio otoka Paga bio dio korita rijeke. Rijeka je, sudeći po ostacima, prolazila Velebitskim kanalom i preko uskih Paških vrata u spustu je silovito udarala u zapadni dio današnje Paške uvale. Rijeka je od zapadnog dijela Paške uvale skretala prema jugu, prolazila je uz Prosiku i bazene soli te pored Dinjiške i izlazila kod Ljubačkih vrata. U znanstvenoj literaturi se navodi kako je današnja konfiguracija otoka Paga nastala na kraju pleistocena. No, što se dogodilo s rijekom? Posljednje ledeno doba završilo je prije 10. 000 do 13. 000 godina. Led se povukao prema sjeveru, a temperatura zraka se povećala. U to je vrijeme došlo do podizanja razine mora i tada su, među ostalim, nastali i otoci. Rijeka iz ledenog doba je najvjerojatnije nestala zbog podizanja razine mora. Vodu je zamijenilo more koje je oblikovalo današnji izgled Velebitskog kanala i Paške uvale, no na dnu mora i uz more ostalo je dovoljno tragova koji svjedoče o rijeci koja je nekada tekla otokom Pagom.

 

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika