Ponedjeljak, Studeni 19, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

Don Dario Tičić: O kipu Majke Božje od Staroga grada

AddThis Social Bookmark Button

1. Ne znamo pouzdano kada je Kip Gospe iz Starog Grada donesen u Pag. Budući da se radi o kipu velike vrijednosti po svojoj prilici ga je nabavio neki donator sa sjevera Italije.

U muzeju u Aquilu je muzej drvenih Bogorodica, gotičkih kipova i ti kipovi su dosta slični Kipu Gospe od Staroga Grada. Zanimljivo je da se radi o kipu koji je napravljen u prirodnoj veličini žene. Uglavnom kip ima sva obilježja gotičkog lika, drven je i rađen od orahovine. Rađen je u drvenim oplatama, a iznutra je šupalj. Međutim, trebali bi se više pozabaviti kipom jer do sada nije pravilno znanstveno istražen. Kip je dva puta restauriran i konzerviran. Najveća restauracija bila je 1968. godine kada je župnik u Pagu bio don Grgo Bator. On je imao najviše muke oko toga jer su svi mislili da je kip prodao. Međutim, radi se o kipu koji je oduvijek privlačio masu i koji je bio poseban. Postoje zapisi apostolskih vizitacija iz 16. i 17. stoljeća, a u vizitaciji iz 17. stoljeća napravljenoj u Starom Gradu piše da se radi o kipu koji se štuje s najvećom pobožnošću. Po tome možemo zaključiti kako je postojala ta velika pobožnost prema Kipu Gospe od Staroga Grada i puno prije 1885. godine kada je počela procesija. Kip po stilskim odlikama pripada ranom 14. stoljeću. To je gotički kip u naravnoj veličini, takozvano gotičkoj liniji, Gospa drži dijete i cvijet u rukama. Mali Isus ima u rukama ptičicu. Isus je bio Bog i čovjek. Majka Božja je nebeska zaštitnica. Što bi hrvatski narod bez Majke Božje, ona je odvjetnica naša i zazivali su je kada nam je bilo najteže i mi smo je kroz povijest držali. Najveći broj paških crkava nosi upravo Marijino ime. U gradu su 4 crkve, Zborna crkva Sv. Marije i crkva Navještenja Marijina. Na više mjesta se pojavljuje ikonografija Marije. Ona je duboko ukorijenjena u vjeri puka. Najveći dar vjere da je Bog postao čovjek. Majka, žensko srce, osjećaji. Ona je samilosna.

2. Haljine što ih Gospa ima na sebi je originalna draperija iz početka 14. stoljeća. Na dan 23. ožujka 1393. godine bio je najveći napad na Pag, no je li Kip bio u crkvi prije napada Zadrana ne znamo pouzdano, ali je moguće. Te godine je bio strašan rat, strahovito su pljačkali paške crkve. Nakon tog rata je sazvan glasoviti Ninski sabor pod predsjedanjem zagrebačkog biskupa Ivana kako bi se istražilo što su Zadrani napravili na Pagu. Povela se istraga, utvrđeno je kako su opljačkane kuće i crkve, kako su ubijani ljudi, kako su se obeščastile redovnice. Ivana Brenca koji je trebao biti izabran za paškog biskupa su vodili po Zadru s papirnatom mitrom, to je tada bila najveća pogrda. Ruić navodi kako je za bezdušne Zadrane to bio zabavan prizor. Taj događaj je bio presudan da se donese odluka o preseljenju Paga na bolje mjesto, gdje se sada nalazi. To je bio velik projekt. Crkva i Gospa su ostali u Starom Gradu, kao srce Grada. U Pagu se od 1852. do 1885. godine u intervalima pojavio trbušni tifus, kolera. Bila je epidemija.Tada su groblja iseljena iz grada i iz crkava. Procesija je nastala spontano, Pažani su vapeći i moleći uzeli Kip Majke Božje i donijeli ga u Pag. Zadnje žrtve epidemije pokopane su na dan Sv. Roka 16. kolovoza. Tada su se Pažani zavjetovali da će svake Velike Gospe donositi kip u Pag i da će se 22 dana u Zbornoj crkvi moliti krunica. Kip Majke Božje je u procesiji vraćen u Stari Grad. Tako je ostalo do danas.

3. Kandijski rat, dugotrajan i tegoban po svojim razaranjima, ostao je duboko upamćen u svijesti stanovništva Dalmacije zahvaćenog ratnim vihorima. Bilo je puno izbjeglica iz krajeva Ravnih kotara, Bukovice, a mnogi od njih su pobjegli na Pag i naselili se u ruševinama koje su tada bile u Starome Gradu. Tamo su živjeli, umirali, rađala su se nova djeca. Postoji zapis o jednom sporu između kanonika Kaptola čija je crkva bila i ratara. Kako je crkva bila na brdu bez zaštite zidina, ratari su doveli fratre, a oni su bili naoružani i spremni za obranu. Spor je nastao jer je trebalo krstiti jedno dijete, a bilo je pitanje hoće li ga krstiti jedan od kanonika ili će ga krstiti fratri. Jedan je primjer gdje su fratri uspjeli da tako kažem preveslati Papu Pavla V da dadne dozvolu za takozvani Porcio Kunski oprost, oprost vezan uz Franjevačku duhovnost, oprost koji su dobivali u ponoć od 1. na 2. kolovoza po uzoru na staru crkvicu Sv. Marije Anđeoske u Azizu. Tko god dođe u to vrijeme u tu crkvicu dobiva potpuni oprost uz određene uvjete. Sveta Crkva je proširila taj oprost na sve Franjevačke crkve, a fratri su zapravo htjeli prikazati crkvu u Starome Gradu kao Franjevačku, međutim ta crkva nije bila Franjevačka, oni su je samo koristili. Kanonici su podigli uzbunu i upozorili su Papu, a zanimljivo je kako su paški kanonici imali utjecaja prema Vatikanu. Oni su uspjeli dokazati da Sveta Stolica ne  može dati dozvolu da se tamo dijeli Porcio Kunski oprost jer je crkva Kanonička. Uvijek se naglašavalo da je crkva isključivo vlasništvo Kaptola, odnosno župe. Puno je ljudi dolazilo u Stari Grad i očito se nije moglo duhovno zadovoljiti sve one koji su tamo dolazili. Zato je izgrađen samostan kako bi se tamo molilo i služilo svete mise i dijelili sakramenti. No, Franjevcima je rečeno da imaju na pameti kako to nije njihovo vlasništvo već paško. Jedino su današnje ruševine Franjevačkog samostana vlasništvo Hrvatske provincije Franjevaca Sv. Jerolima sa sjedištem u Zadru. Crkva je u vlasništvu Nadbiskupije Pag.

 

 

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika