Utorak, Studeni 13, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

O suši i nekim drugim zanimljivim detaljima iz knjige "Povijest Luna" Milutina Badurine Dudića

AddThis Social Bookmark Button

U svojoj knjizi „Viaggio in Dalmazia“ iz 1774. godine, redovnik augustinskog reda Alberto Fortis navodi kako je za stanovnike središnjeg dijela otoka (Pag s okolnim naseljima) vremenska nepogoda bila ono što je stanovnicima sjeverozapadnog dijela otoka (Novalja s okolnim naseljima) bila blagodat i obrnuto.

Fortis navodi kako se stanovništvo Paga molilo za sušu /zbog proizvodnje soli/, dok se stanovništvo Novalje molilo za kišu /zbog poljoprivrede/. Za stanovnike Novalje i okolnih naselja suša je bila nepogoda, a o jednoj takvoj nepogodi nalazimo bilješku u knjizi „Povijest Luna“ Milutina Badurine Dudića.

„1920. godine bila je velika suša. Cijelo ljeto, jesen sve do 6. siječnja 1921. godine Lunjani su vodu dovozili iz Raba sve u čamcima na vesla i idro. U to vrijeme cijeli Lun nije imao motornog broda. Voda se je dovaţala za ljudstvo, a kada su presušile lokve (bare) voda se je dovaţala i za volovi i magarci. Njima se je davala piti pred čamcem na obali, a ovce se je prepustilo sudbini, jer se nije moglo odoljeti dovesti i za ovce. Kako je bilo jesensko doba pa je i vrijeme osporavalo dovoz, kako nije bilo većeg broda na motor u čamcih se nije moglo preko mora puno puta. Kako je nastalo jesen i zima, uz zlo bez vode više je puta bura osolila, tako da je još više ovce ugrožavalo bez vode. Previše su pile more onako žedne to ih je više nagaralo. Tako je trajalo do pred proliće i onda ih je 70 posto uginulo.

Voda je prva došla 7. siječnja 1921. Ja sam sa zadnjom vodom došao 8. siječnja ujutro u 4 sata. Kada sam pristizao kući na zapadu u škurinji počeo se obrazovat crni oblak. Ja sam izmoren legao u krevet i zaspao. U 10 sati sam se probudio i vidim kroz prozor vani zemlja pokrivena 10 centimetara sa snijegom. Poslije podne počela je puhat jugovina sa naoblakom. U noći počela jaka kiša i sutra dan je padala i došla voda. Do proljeća stalno su bile jake kiše; to je uzrok da su ovce onako slabe uginule. Istog ljeta od ovaca imali smo prosječnog prihoda 8 posto. Slijedeće 2 godine je bilo malo bolje dok su se opet razplodile mlade ovce. Kroz razdoblje bez vode u jeseni padale su sitne kišice tako da je zemlja bila vlažna samo onoliko koliko se je moglo zaorati jesensko sijanje, - dublje se nije moglo u suhu zemlju da bi se kopalo za vinograd. Onda je cijeli Lun imao volove za oranje usjeva. Poslije je pomalo podpuno nestalo zemlje za sijanje žitarica. Od kako sam kao dijete počeo razumit pripovjedanje starih ljudi, uvijek sam bio čuo pripovjedat, da u postojanju Luna jednu godinu na Božić da su ljudi davali već vrč vina za vrč vode, samo niko nije znao koje je to godine bilo. 1920. godine kako sam imao 16 godina svojega života, doživio sam istu situaciju u praksi da za Božić nije bilo vode za napit se ako je nije se dovezlo iz Raba.

Kako sam prije napisao da Lun nije imao većeg broda za dovoz vode bili su samo čamci, najveća dužina 5 metara.

1935. godine cijelo proliće i lijeto nije palo kiše, suša je bila velika na Lunu. Tek na 2. listopada, na Anđelovu, pala je velika kiša i došlo vode izobila. A cijelo lijeto Lunjani su dovozili vodu iz Raba u čamcima na vesla i jedro; ali svaki čamac nije imao jidro; bilo je ki su imali samo vesla, jer staro jidro je dotrajalo, a novog nije bilo čim kupiti.

Naša obitelj i stričeva bili smo još u zajednici; bio je još živ djed; nas je bilo kod kuće 6: otac i majka i četvero braće, a stric sa ženom i šestero djece. Cjelokupna obiteljska zajednica sačinjavala je 15 članova. Trebalo je navesti vode iz Raba za piće, kuhanje, pranje posuđa i veša, napajati 2 vola i 2 magarca, da ne bi ovce ostale bez vode u lokvi (bari), tako da su ovce bile ostale samo 3 dana bez vode kada je presušila lokva. … to su svi Lunjani praticirali tamo uzgajati dobre vrste vinove loze. Svaka ta upadina ravnija je bila odlično uređena pod vinovom lozom. Za žitarice i kukuruz bile su njive, ali je bilo dosti i kamenja. Svaki metar se je iskrištavao, zemlju između kamenja. Za mojeg djetinjstva moguće da je bilo 10 obitelji na cjelom području Luna da su imali 1 vola oraćeg i orali po dvojica zajedno, a draga svaka obitelj imala je 2 vola za oranje. Budući je njivama bilo dosti kamenja, pluga nije bilo za oranje, nego je primitivno ralo drveno; spreda na ralici bio je čelični zvani lemeš u obliku koplja. Na području cijeloga Luna bila je jaka grana gospodarstva masline i ulje maslinovo. Uspjevalo je svake vrste voće, puno vrsta krušaka, većinom talijanske sorte. Šljive bijele i plave, više vrsta bresaka, armelini (kajsije). Kruške su se uvijek prodale jer su podesne za spori stramport, ali breskve su propadale. Što nisu mogli ljudi izisti bacalo se svinjama, jer breskve nisu za spori stramport. Nisam imenovao: smokve su dobro uspjevale; ljudi su sušili i suhe prodavali. Dobro pamtim da je bilo dosti obitelji na Lunu da su godišnje imali preko 2.000 kg krušaka. Kada sam imao 5 godina, to pamtim kako da je bilo jučer, u našem zaselku Dudići bile su 3 obitelji, svaka je imala preko 10 članova obitelji. Sve tri obitelji bilo je 24 glave goveda; 6 volova starijih za oranje, ostalo junjad pripremana za oranje, telad, 6 krava pod mlijekom. Radni magarci i pomladak 12 glava. Ovaca, ovnova sa pomladkom 600 glava."

 

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika