Utorak, Studeni 13, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

IVAN GLIGORA-Kako sam uspio

AddThis Social Bookmark Button

Nesuđeni prosvjetni radnik, 58.-godišnji Ivan Gligora, inženjer mljekarstva i vlasnik „Sirene - Male sirane“ jedan je od najuspješnijih otočnih poduzetnika, a njegov je životni put, poput filmskog scenarija, ispunjen neobičnim obratima.

 

Kada je na Pagu završio osnovnu školu otišao je u Rijeku i upisao Pedagošku gimnaziju, no nije mu je bilo suđeno završiti. Siromašni roditelji nisu mu mogli pomagati, pa su mu pomagala braća, a kada se jedan brat oženio, a drugi otišao u vojsku morao je otići iz Rijeke. Školovanje je mogao nastaviti samo ako ga netko stipendira. Uskoro je doznao kako „Zagrebačke mljekare“ traže učenike za kadrove u mljekarstvu i daju stipendije. Gligora nije propustio priliku, javio se na natječaj, primili su ga i tako je ušao u svijet mljekarstva. Mljekarsku školu pohađao je u Kranju, a kada ju je završio računao je na posao u Zagrebu. Međutim, kako je „Sirana Pag“ bila dio „Zagrebačkih mljekara“ , kao jedinog među kontinentalcima školovanog tehnologa s mora poslali su ga na Pag, u „Pašku siranu“.

„Radio sam na pastelizatoru i bavio se prodajom sira i tu sam se sprijateljio s poduzetnikom Tončijem Škaricom što se kasnije pokazalo odlučnim za moj opstanak,“ priča Gligora.

Zbog neslaganja s upravom „Paške sirane“ Gligora je 1995. godine dobio otkaz.

„Tada sam bio na rubu katastrofe, bez novaca i onda se u meni rodio inat pa sam odlučio organizirati vlastitu proizvodnju i od HKBO-a sam zatražio kredit,“ priča Gligora. „Uvjet za kredit je bio dokaz o mogućnosti otkupa mlijeka kroz cijelu godinu što nisam imao jer nisam imao novaca. Tada mi je pomogla „Zadarska mljekara“ i dala mi garanciju, ali je to odmah propalo jer je „Zadarska mljekara“ prošla pretvorbu i postala „Lura“.“ Gligora je ipak dobio kredit, ali upola manji od potrebnog. Mljekaru nije mogao otvoriti, a kredit je trebalo vraćati.

„Bio sam na sto čuda što napraviti i tu sam vidio svoj kraj,“ kaže Gligora.

No, kao u filmu, nekoliko mjeseci kasnije pred njegovu se kuću zaustavio crni BMW iz kojeg je izašao poduzetnik Tonći Škarica. Slučajno je prolazio Pagom i odlučio posjetiti Gligoru. Vidjevši ga utučenog Škarica je pitao kakvi ga problemi muče, a on mu je pričao što ga je sve snašlo.

„Ne brini, ja ću ti pomoći, eto to mi je rekao,“ navodi Gligora.

Ubrzo je, po nalogu Škarice, u Kolan stigla cisterna sa 5000 litara mlijeka i kombi za prijevoz mlijeka. Škarica je Gligori plaćao nabavu, a on mu je vraćao sirom. Zajedno sa suprugom Marijom radio je uporno i teško, po cijeli dan, a veći dio zarade išao je za školovanje sina Šime i kćerke Marine. Upornost se na koncu isplatila.

„Znao sam da mogu uspjeti samo ako imam kvalitetniji sir od drugih,“ kaže Gligora. „Prvi sam puta svoj sir izložio u Varaždinu 2002. godine i dobio zlatnu medalju. „Paška sirana“ je protestirala tvrdeći kako se moj sir ne smije nazvati paškim pa su mi organizatori sajma predložili neka svoj sir nazovem nekako drugačije na što nisam pristao. Nakon toga “Paška sirana“ me tužila i tražila 300 000 kuna odštete što je daleko nadilazilo svu našu zaradu. Na sreću, sudski postupak je išao u moju korist pa se „Paška sirana“ povukla. Za svaki odlazak na sud plaćao sam 6. 400 kuna, a to nam je tada bio golem novac.“

Kao i onda kada je dobio otkaz iz „Paške sirane“, tako se i tada, 2002. godine u Gligori rodio novi inat i želja za dokazivanjem. Krenuo je na sajmove i gdje je god došao osvajao je zlatne medalje. Nakon što je dvije godine za redom na Zagrebačkom velesajmu bio pobjednik u grupi mliječnih proizvoda i nakon što je na svim hrvatskim sajmovima dobio zlatne medalje, krenuo je u osvajanje Europe. U Italiji je, u konkurenciji najboljih sireva iz cijelog svijeta dobio dvije zlatne medalje.

„Bio je to velik uspjeh i veliko zadovoljstvo nakon svega što sam prošao i tada sam prvi put dospio u medije,“ kaže Gligora.

Međunarodna udruga „San Fortunat“ koja se bavi promicanjem kvalitete na svim poljima ljudske djelatnosti Gligori je dodijelila odličje „Za doprinos kvaliteti ljudskog življenja“. Ove je godine u Bruxellessu dobio pravo na stavljanje oznake „Taste Superiror“ na svoj sir. Jedini je na otoku koji to ima, a i jedan od rijetkih u Hrvatskoj. Uz to paški sir Ivana Gligore jedini na otoku ima oznaku „Izvorno hrvatsko“.

Danas u „Sireni – Mala sirana“ radi dvadesetak radnika, proizvodi se 50 tona paškog i oko 200 tona ostalih sireva, a mlijeko se otkupljuje od 150 otočnih ovčara. Gligorin sin Šime diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i nastavlja očevim putom, a u poslu pomaže i kćerka Marina. No, Gligora ne želi stati.

„Želim izgraditi novu siranu kako bih mogao kreativnije raditi jer sirarstvo smatram vrstom umjetnosti,“ kaže Gligora. „Vjernik sam i danas mi se čini kako mi nije bilo predodređeno propasti. Tko bi u onim trenucima očaja pomislio na crni BMW pred kućom, može li biti slučajnost odlazak iz Rijeke i Zagreba, sve male i velike stvari koje su se slagale i vodile me tamo gdje sada jesam. Danas sam zadovoljan i sretan onim što sam postigao.“

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika