Četvrtak, Studeni 22, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

Josip Portada: Paška uvala-jedno od školjkama najbogatijih područja na Jadranu

AddThis Social Bookmark Button

Paška uvala je jedno od školjkama najbogatijih područja na Jadranu. To se može zahvaliti obliku uvale, koja podsjeća na lagunu, vrlo izraženoj plitkoći i sastavu tla.

 

„U sastavu tla otoka Paga prevladavaju kredni vapnenac i eocenski lapor, a gotovo čitava jugozapadna obala Paške uvale sastavljena je od konglomerata šljunka i pijeska,“ navodi prof. dr. Mate Suić. „Tu su na mnogim mjestima, djelovanjem žive vode i mora, nastale pećine uz samu uvalu koja je sastavljena od čistog izglačanog šljunka.“

Upravo takvo podmorje je vrlo pogodno za život i razmnožavanje velikog broja školjaka.

„Imamo sličan slučaj i u Kaštelanskom zaljevu, koji je također vrlo bogat školjkašima,“ kaže dr. sc. Ivana Grubelić iz Oceanografskog instituta u Splitu. „Sedimentno pjeskovito tlo svakako je pogodno za život i razmnožavanje brojnih vrsta školjkaša među kojima je onda i velik broj onih školjaka koje se koriste u prehrambene svrhe, koje su jestive i koje se u tu svrhu vade iz prirodnog ambijenta ili se umjetno uzgajaju. Pjeskovito dno i pličine, to je upravo onaj tip dna koji je vrlo pogodan za školjke. Pored toga, nekim vrstama školjaka posebno pogoduje i blizina slatke vode, kao što su podmorski izvori ili voda koja izvire u blizini obale pa se slijeva u more.“

Svega toga u Paškoj uvali, obrubljenoj sa 27 km pješčanih plaža ima u izobilju. Na mnogim se plažama nalaze izvori slatke vode, koja, kako navode stručnjaci, „složenim podzemnim kanalima dolazi s Velebita“.

U paškom dijalektalnom govoru, koji nestaje, ali je ostao zabilježen u starim dokumentima, ima više od stotinu naziva za razne vrste školjaka. Već i to dovoljno govori kako su školjke bile vrlo važne u prehrani otočana. Dagnica, klapun, loštura, mošun, prilipak, ugrc, klapunić, špingola, prstac, petrovo uho, moštrica, šara caska, datula, kapalonga, kapešanda, kaneštra samo su neki od tih naziva.

Od svih školjaka, na Pagu se najviše vadi klapunić (kućica-amigdala decussata). To je mala, sivo žuta ili smeđe zelena školjka nježnih i lako lomljivih ljuštura koja se u obilnim količinama nalazi na južnom dijelu Paške uvale. Čak su i vrsni poznavatelji školjkarstva na Jadranu bili zapanjeni kada su, po dolasku u Pag, vidjeli koliko ima tih malih, vrlo ukusnih školjaka. Klapunić se tijekom zimskih mjeseci, za jakih oseka, iskopava iz pijeska s kojeg se povuklo more. Teško je procijeniti koliko se klapunića izvadi tijekom jedne sezone, no vadi ih se gotovo svakodnevno, na desetke kilograma pa je gospodarska važnost ove školjke sigurno dosta velika. Nažalost, to naizgled nepresušno nalazište školjaka, posljednjih su godina „nanjušili“ preprodavači koji u grupama dolaze na Pag i vade klapuniće , odvozeći ponekad sa sobom i po nekoliko vreća. Stariji Pažani, dobro upućeni u priču o školjkama kažu kako to nije dobro.

„Trebalo bi zabraniti vađenje klapunića od zadnjih dana zime do početka jeseni, jer se tada oni razmnožavaju,“ kažu stari paški školjkari.

Na Pagu je vrlo popularan i klapun (rumenka-meretrix chione). Puno je veći od klapunića, narančaste je boje i ima vrlo čvrstu ljušturu. Specifičan je po crvenom „jeziku“ koji zauzima veći dio njegove unutrašnjosti. Iznimno je ukusan, a na Pagu se gotovo isključivo jede prijesan. Da bi se nabralo klapuna, potrebni su dobro oko i sigurna ruka. Živi u pjeskovitom dnu, zavučen i dobro skriven. Hvata se za bonace s čamca, posebnim alatom nalik kliještama. Najbolji je i najukusniji zimi pa se tada uglavnom i vadi. Prnjavica (venus verrucosa) je Pažanima jedna od najdražih školjaka. Ima je u cijeloj uvali, ponajviše na području Prosike. Jede se i prijesna ili pripremljena na buzaru. Mošun (kunjka-navicula noae) je vrlo tražen, no na tržištu ga ima vrlo malo. Raste na kamenitom dnu, često dobro skriven naslagama morske trave, pa ga nije lako pronaći. Pažani uobičajeno mošune jedu sirove, makar neki smatraju kako je najukusniji kada je pripremljen na žaru.

Jedna od najrasprostranjenijih školjaka u Paškoj uvali je gudera ( kopito - spondylus gaederopus). Ima je posvuda, a ponajviše na kamenitom tlu duž cijele uvale. No, Pažani iz nepoznatih razloga ovu inače vrlo ukusnu školjku ne jedu.

„Može biti da je to zato što je nju teško izvaditi, jer nekada je se mora vaditi i s cijelim kamenom na komu se nalazi,“ kažu školjkari.

Kopito živi čvrsto prilijepljeno na kamen, a mnogi stranci tu školjku brkaju s kamenicom, jer su nestručnjaku dosta slične. Pogoste se za ljetnog boravka na plaži, a što nisu jeli kamenice nego kopito, i nije toliko važno.

No, ako Pažani ne jedu gudere (kopita) donedavno su jedini na Jadranu jeli špingolu, morsko jaje. Morsko jaje se posljednjih godina sve više vadi i nudi u restoranima kao vrhunski specijalitet, posebice u okolici Dubrovnika. No, da su Pažani donedavno jedini jeli špingolu dokazuje i to što samo Pag ima poseban, dijalektalni naziv za morsko jaje. Pažani, ali i drugi, špingolu općenito smatraju školjkom. No, špingola nije školjka.

„Morsko jaje nije školjka, ona spada u rod tunikata i više je rangirana u odnosu na školjkaše,“ kaže dr. sc. Ivana Grubelić. „Za razliku od školjaka koje traže pjeskovito dno, morsko jaje se zadržava na čvrstom dnu.“

No, bila špingola školjka ili ne, ona je nezaobilazan dio ljetnih radosti. Na Pagu se, primjerice, ne može zamisliti ribarska večer bez obilja špingola.

Loštura (periska-pinna nobilis) je najveća od svih školjaka koje se mogu naći na Jadranu, pa tako i u akvatoriju otoka Paga, ali je i najugroženija. Privlačna je turistima koji je vade i uzimaju kao suvenir, ali još je zanimljivija izrađivačima nakita, jer ima sedefastu strukturu koja je izvanredan materijal za izradu nakita. Od 1994. godine periska je zakonom zaštićena te je sakupljanje, izlov i trgovina ovom vrstom školjke strogo zabranjena (Zakon o zaštiti prirode, NN 30/94). Prema Pravilniku o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama (NN 84/96) novčana kazna za ubijanje jedinke vrste Pinna nobilis (lošture) iznosi 500,00 kuna. Iz vremena kada ju se smjelo vaditi ostalo je sjećanje na izvanredan brudet koji se od nje radio. Prije kuhanja, iz njenog je mesa trebalo odstraniti dio koji je vrlo papren. Loštura u najvećem broju ima na pjeskovitom tlu na zapadnom dijelu Paške uvale.

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika