Srijeda, Studeni 21, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

SOLINARKA-MALA RIBA KOJA JE PAG SPASILA OD MALARIJE

AddThis Social Bookmark Button

Mnogi turisti što prolaze državnom cestom D-106 na relaciji Pag-Paški most zaustavljaju se uz bazene „Solane Pag“ kako bi ih fotografirali, a neki se odluče i na šetnju ogradama između bazena. Mnogi smatraju kako bi bazene trebalo zaštititi kao poseban krajolik, ali i kao stanište velikog broja životinja i biljaka. Bazeni se prostiru na površini od 2. 500. 000 m2 i dok ih se promatra teško se može zaključiti kako je u njima i u kanalima uz njih moguć život.

U većem dijelu, naime, ispunjeni su salamurom, morem visoke slanosti. Uz bazene je stanište mnogih ptica, biljaka, riba i školjki. Među ostalima na bazenima žive siva i bijela čaplja, divlje patke, liske, u manjem broju ima sokola, kulika i drugih ptica. Golemo područje prekriveno je s tridesetak vrsta bilja, a u neposrednoj blizini bazena bogat je život i u moru. Južna vala je mrjestilište sipa, a tu je i golemo stanište brojnih školjaka. No, u kanalima uz bazene i na bazenima živi samo  solinarka, mala riba koja može izdržati što niti jedna druga riba ne može. Solinarka živi u moru visoke slanosti do 15 bomea (postotka), a prosječna slanost mora je 3 bomea. U tako slanom i gustom moru većina životinja brzo ugiba, međutim, solinarka se upravo u takvom moru najbolje osjeća. Najviše solinarki ima u kanalima za punjenje bazena koji su nekada služili za odvoz soli jedrenjacima. Latinski naziv za solinarku je  Cyprinodon fasciatus, a u hrvatskom književnom jeziku za tu ribu nema naziva što je mnogima dokaz kako ta riba živi samo na Pagu. Solinarke se najčešće zadržavaju na suženim dijelovima kanala na kojima je strujanje mora brže jer tu nalaze hranu. No, uski prolazi su prikladni i za bijeg jer solinarke napadaju razne veće ribe, primjerice ciple i brancini. U kanalima se u proljeće i ljeto mogu vidjeti jata solinarki kako spretno bježe pred napadačima i skrivaju se u morsku travu.
Solinarka je na Pag donesena s posve određenom svrhom. Naime, 1923. godine na Pagu je zavladala malarija i Državno povjerenstvo (Sanitarna komisija) je te godine popisalo staništa komarca malaričara. Na popisu je bilo 400 lokava i bara te tri jezera,Velo blato, Mala blato i Kolanjsko blato. Staništa komaraca malaričara do tada se uništavalo vapnom ili se iz lokava vadilo bilje u kojem su komarci zadržavali i odlagali ličinke. No, tih su se godina komarci namnožili kao nikada prije i takve mjere nisu pomagale. Preporučivalo se u lokve i bare stavljati otrov protiv komaraca, ali to Pažani nisu prihvatili jer bi doveli u opasnost ovce. Malarija je na Pagu odnijela puno života, a najteže je bilo u Povljani gdje je bilo najviše lokvi i bara, a u blizini Povljane su i dva jezera. Trebalo je nešto napraviti i tako su između 1922. i 1924. godine na Pag iz SAD donesene male ribe, gambuzije (Gambusia affinis Holbrooki), nezasitne grabežljivice koje su uništavale staništa komaraca, a kako su živjele u toplim područjima SAD, lako su se prilagodile mediteranskoj klimi. Gambuzije su stavljene u jezera Velo blato, Malo blato i u sve lokve i bare u okolici Povljane. Malo je tko vjerovao da će te ribice pomoći u uništavanju malarije. Međutim, gambuzije su bile vrlo učinkovite i u kratko su vrijeme istrijebile staništa komaraca tako da je u Povljani malarija nestala. Gambuzije su pomogle na južnom dijelu otoka, u Povljani, Vlašićima, Dinjiškoj i ostalim okolnim naseljima, ali ne i u gradu Pagu. U Pagu su se staništa komaraca malaričara nalazila u kanalima uz bazene soli, a u kanale se, zbog soli, nije smjelo stavljati ni vapno ni otrov. No, nije se moglo staviti ni gambuzije koje su slatkovodne ribe. Kako bi se zaustavila malarija u Pag je doneseno nekoliko vrsta morskih riba koje uništavaju staništa komaraca malaričara, ali niti jedna vrsta nije preživjela u salamuri. No, rješenje je ipak pronađeno. Uz prilično sumnje, ali i nade, iz Slovenije je 1924. godine donesena mala prugasta riba koja se hrani ličinkama komaraca, a može živjeti u moru visoke slanosti. Slovenci su je nazivali solinarka i taj su naziv prihvatili i Pažani. Od 1924. do 1926. godine solinarke su se silno razmnožile i istrijebile su sva staništa komaraca u kanalima uz bazene soli i na bazenima. Malarija je nestala i Pažani su odahnuli. Solinarke su nastavile živjeti tamo gdje su jednom davno stavljene kako bi uništile komarce malaričare i danas su ukras kanala i bazena.

 

 

 

 

 


                                                      

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika