Ponedjeljak, Prosinac 18, 2017
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

IZ PROŠLOSTI PAGA: KAKO JE PROPAO PROJEKT ELEKTRIFIKACIJE PAGA

AddThis Social Bookmark Button

Kada je 1882. godine New York osvijetljen električnom rasvjetom bila je to velika senzacija o kojoj se glas širio po cijelom svijetu, a mnogi se dugo nisu mogli naviknuti na „dan usred noći“. U to je vrijeme bilo malo onih koji su znali što je struja, ali bilo je i onih koji su vrlo brzo shvatili značenje električne rasvjete. Među njima je bio i Frane Budak (1865.-1944.), po struci, današnjim rječnikom rečeno, diplomirani ekonomist.

Budak se, nakon što je u Pragu završio studij gospodarskih znanosti, vratio u Pag, 1888. godine se oženio i ubrzo ušao u politiku uključivši se u Hrvatsku stranku prava. Stranka ga je 1906. godine kandidirala za načelnika i na izborima je pobijedio. Budak je ponovno izabran za načelnika 1922. godine. U Zadru je 30. prosinca 1894. godine proradila električna centrala koju je izgradila tvrtka Kremenezky, Mayer & Co., što je bio fascinantan događaj. Prema izvješćima tadašnjih novina, Zadrani su se veselili električnoj rasvjeti, slavilo se i pjevalo, a svirala je i Gradska glazba. Vijest o tome je ubrzo došla do Paga, a Pažani koji su putovali u Zadar, mogli su vidjeti kako sve to izgleda. Među njima je bio u Budak. Postojanje električne centrale u Zadru, ne tako daleko od Paga, za Budaka je bio samo dokaz kako se centrala može napraviti i u Pagu. Radio je na projektu razvoja turizma i smatrao je kako je za ostvarenje tog projekta neophodna elektrifikacija Paga. Uz projekt izgradnje hotelskog kompleksa i lječilišta na Lokunji, na površini od 20 000 m2, izrađen je i projekt elektrifikacije. Prema projektu elektrifikacije, na središnjem paškom trgu, na standarcu, trebala se postaviti najjača žarulja od 1000 svijeća. U Pag su pozvani bankari, ulagači i projektanti i kada je izgledalo kako će se oba projekta ostvariti, dogodilo se nešto neočekivano. Nekoliko vlasnika trgovina (najčešće se spominju trojica) su preko rodbine, prijatelja i poznanika širili glasine kako je struja opasna, kako može zapaliti kuću i ubiti čovjeka. Elektrifikaciji su se protivili s razlogom. Upravo u to su se vrijeme u Pagu pojavile petrolejke (lumace) i uskoro su postale vrlo tražene. Lumace su bile praktičnije i davale su više svijetla od svijeća parafinki, koje su se do tada koristile za osvjetljavanje kuća. Lumace su donosile veliku dobit jer su se stalno morale puniti tada skupim petrolejom, a uz to, zarađivalo se i od prodaje potrošnih dijelova lumaca. Dio lumace je bio stinj (štinj), platnena vrpca koja je gorjela i koju je trebalo obnavljati. Uz to, lumaca je i imala i tub (tup), stakleni okvir za plamen koji je često pucao pri čišćenju i trebalo ga je mijenjati. Lumace su tako, na razne načine, bile dugoročan i stabilan izvor zarade. No, nakon izgradnje električne centrale i elektrifikacije Paga, petrolejke više nikome ne bi trebale, što je za vlasnike trgovina značilo gubljenje dobiti. Zbog toga su potakli pobunu koja je imala dva cilja. Prvi cilj je bio uvjeriti ljude u štetnost struje, a drugi cilj je bio diskreditirati Franu Budaka. Pagom su širili glasine o štetnosti struje, a o Budaku su širili vulgarne i uvredljive neistine. Frane Budak je znao što se događa, ali je nastavio s planovima. Projekti su ubrzo bili završeni, a bankari su bili spremni za ulaganje. Kada su vlasnici trgovina shvatili kako je projekt vrlo blizu ostvarenja, na rivu su pozvali sve koji su ih podržavali. Po nekim izvješćima, na rivi se okupilo pedesetak, a po drugima preko stotinu ljudi. U isto vrijeme Frane Budak je u svojem uredu imao sastanak s bankarima i projektantima. O onome što se dogodilo za vrijeme pobune na rivi postoji nekoliko priča, a dvije se čine najvjerojatnijima. Po jednoj priči, ljudi su Frani Budaku, kada je izašao iz sjedišta gradske uprave, zapriječili prolaz do njegove kuće na Goliji (danas hotel „Smokva“) i prijetili mu. Po drugoj priči su ga uhvatili i pokušali baciti u more, ali je to u zadnji tren spriječeno. Bez obzira što se tada dogodilo, očito je ostavilo snažan i neugodan dojam na ulagače koji su odustali od projekta elektrifikacije i izgradnje hotela i više se nikada nisu vratili u Pag. No, događaj je morao ostaviti snažan i vjerojatno vrlo neugodan dojam i na većinu Pažana, jer se o tom događaju šutjelo. Frane Budak je bankare i ulagače pokušao nagovoriti na ponovni dolazak u Pag, ali turistički dio projekta, koji je bio namijenjen Pagu, već se počeo realizirati dijelom na Lošinju, a dijelom na Rabu. Zbog pobune je Pag bio među 92 posto naselja u Hrvatskoj koja su dobila struju tek sredinom 20. stoljeća. Zadar je bio prvi hrvatski grad koji je imao struju, Pag je trebao biti treći, iza Zagreba koji je električnu rasvjetu dobio 1907. godine.

U Pagu je 1946. godine izgrađena električna centrala za potrebe solane (u objektu u kojem se danas nalazi klub „Vortex“), no bila je nedovoljna za osvjetljavanje cijelog grada i zbog toga su se i dalje koristile parafinke i lumace. Zbog lošeg elektrosustava, lumace su se koristile do sedamdesetih godina 20. stoljeća. U Pagu je prvi veliki hotel izgrađen 1968. godine („Bellewue“) s upola manje ležajeva od hotela koji su se trebali graditi na Lokunji gotovo pola stoljeća prije. Nakon drugog načelničkog mandata, Frane Budak se povukao iz politike. Umro je 1944. godine i pokopan je u časničkoj odori sa sabljom. Kako je Budak bio pravaš, njegova kuća je poslije Drugog svjetskog rata opustošena, pokradena i nacionalizirana. Budak nije uspio ostvariti svoja dva najvažnija cilja, izgradnju električne centrale i hotela, ali je ipak, za svoja dva načelnička mandata, stvorio temelje za razvoj turizma, poljoprivrede, vodovodne i  prometne infrastrukture, a dao je velik doprinos i u unaprijeđivanju čipkarstva. Prije nekoliko godina je, u blizini hotela „Smokva“, postavljena bista Frane Budaka, kao zahvala za sve što je napravio u Pagu.

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika