Subota, Rujan 23, 2017
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

IZ PROŠLOSTI PAGA-GOLEMI PLAVI KIT U PAŠKOJ UVALI

AddThis Social Bookmark Button

Prvi, za sada poznati zapis o dolasku kita u Pašku uvalu, datira iz 17. st., a dva su iz 19. stoljeća. No, posebno je bio dojmljiv dolazak plavog kita u Pašku uvalu 1953. godine. Prema priči, kita je prva ugledala Marica Grašo dok je prala robu uz more na Goliji. Po drugoj varijanti, čistila je ribu. O kitu je javila susjedima, a uskoro su sve Paškinje i svi Pažani bili na rivi kako bi vidjeli golemu životinju. Kita se pokušalo spasiti, ali se u tome nije uspjelo jer se nasukao na plaži Tri glave. Mrtvog kita se dovuklo do Mandrača i ondje ga se izvuklo na rivu. Kit je prepariran i izlagan po Jugoslaviji, a od novca zarađenog izlaganjem izgrađena je riva na Goliji. Po drugoj varijanti, izgrađena je kanalizacija.

No, što je istina o dolaski kita u Pašku uvalu 1953. godine? Na tavanu zgrade gradske uprave nalazila se kutija u kojoj su bile fotografije vađenja kita i zapis o tom događaju. Ta kutija je, tijekom preuređenja tavana, bačena u kamion za smeće. Međutim, iz kutije su spašene fotografije i zapis. Godinama se kutija nalazile na dnu ormara nekadašnje Male vijećnice, u prizemlju zgrade gradske uprave (danas ured Porezne uprave). Kada se Mala vijećnica preuređivala u čitaonicu, fotografije su nestale, ali je ostao zapis koji otkriva zanimljivu priču o događaju koji je uzbudio Pag.

 

Prema zapisu, bilo je lijepo, sunčano jutro, tiha bonaca, kada je Marica Grašo na Goliji, na mjestu na kojem je kasnije izgrađeno trajektno pristanište, prala robu. Čula je strašan zvuk, pogledala je prema uvali i vidjela morsko čudovište. Njezin strah je lako razumjeti. Prema enciklopedijskim izvorima, plavi kit je najglasnija životinja na Zemlji. Jačina njegovog glasa dosegne razinu do 188 decibela, što je samo 22 decibela od granice boli za čovjeka i jače od zvuka mlaznog aviona. Prestrašena, ostavila je robu na stijenama i pozvala susjede kako bi vidjeli golemu životinju koja strašno puše i riče. U isto vrijeme je i Anica Grašo, koja je čistila ribu na rivi, ugledala kita. I ona se prestrašila i pozvala je ljude. Zavladao je strah jer se mislilo kako je u uvalu ušao golemi morski pas. O golemom morskom psu u uvali obaviješten je Duje Bilić iz Lučke kapetanije, a on je pozvao miliciju. Vijest se brzo proširila Pagom. Mještani su dolazili na rivu i promatrali životinju za koju su bili uvjereni kako je morski pas, a koja je plivala „nedaleko od bove u krug“. Duje Bilić je dugo dalekozorom gledao životinju i rekao ljudima kako se ne radi o morskom psu nego o plavom kitu koji nije opasan za ljude. A onda „ribari su odahnuli i smirili se“. Duje Bilić je, s nekoliko mladića i uz pomoć milicije, organizirao spašavanje kita. Kita se namjeravalo prestrašiti pucnjevima iz vatrenog oružja kako bi krenuo prema Paškim vratima i tako se spasio od nasukavanja. Prema kitu je isplovilo nekoliko brodica u kojima su bili i milicioneri s oružjem. Prišli su mu s južne strane kako bi mu prepriječili put prema plitkom moru na Prosici. Vjerojatno prestrašen, kit je nekoliko puta snažno udario repom po površini mora i napravio takve valove da su se tri batane napunile morem i skoro prevrnule. Gajete su se opasno ljuljale. Kit se okrenuo prema sjeveru i Paškim vratima i činilo se kako spašavanje uspijeva. Međutim, odjednom i bez vidljivog razloga, okrenuo se prema  jugozapadu i zaplivao prema plićaku na Vodicama. Spasitelji su mu pokušali prepriječiti put, ali uzalud. Nemoćno su gledali kita kako se nasukava na plaži Tri glave. Tek tada "vidjeli su ljudi kako je veliki". Ništa se više nije moglo napraviti. Nasukani kit se nije uspio vratiti u more, a neki su zaključili kako nije ni pokušavao. Kako se ne bi mučio, milicioneri su ga usmrtili vatrenim oružjem. Nakon što je kit ubijen, Duje Bilić, milicioneri i članovi gradske uprave su održali sastanak na kojem se raspravljalo što učiniti s kitom. Prema prvom prijedlogu, kita je trebalo izvući iz mora, meso podijeliti mještanima, a kosti i kožu zakopati. Duje Bilić je smatrao kako bi bilo bolje kita preparirati i sačuvati za uspomenu. Ideja se svima svidjela i prihvaćena je. Uz to je predloženo da se preparirani kit izlaže po Jugoslaviji i da se novac, dobiven od izlaganja, utroši za neki gradski projekt. Zaključeno je kako će predstavnici Paga od predstavnika republičke i savezne vlasti zatražiti podršku i pomoć u organiziranju izlaganja prepariranog kita.

Kada je dogovor postignut i sastanak završen, krenulo se s vađenjem kita iz mora. To je bio velik problem jer je kit bio težak stotinu tona. Pokušalo ga se izvući na plaži Tri glave, ali bez uspjeha. Odlučeno je kako će se kita dovući do Mandrača i ondje ga izvući. Iz solane su doneseni svi konopi koje se tamo mogli pronaći, a konope su ustupili i paški ribari. Kita se zavezalo i uz goleme napore izvuklo s plaže Tri glave i doteglilo do Mandrača. Tada je izmjeren. Kit je bio dugačak 32 metra. Na Mandraču se kita vezalo po cijelom trupu i pokušalo ga se podignuti, ali uzaludno. Nastao je problem. Kako podignuti kita, pitali su se svi. Rješenje je pronađeno zahvaljujući tome što je na rivi bio privezan parobrod „Ante Starčević“ na kojem je bila velika dizalica s vinčom. Kita se, uz pomoć jake brodska dizalice, izvuklo iz mora. Izvlačenje je trajalo satima. Kada je izvađen iz mora, stavljen je na kamion i odvezen na prepariranje. Nakon što je prepariran, kit je, u suradnji gradske, republičke i savezne vlasti, izlagan po Jugoslaviji. Nakon turneje je postavljen u Prirodoslovni muzej u Zagrebu. Koža s kita je oguljena i ostao je kostur koji se povremeno izlagao i na Željezničkom kolodvoru u Zagrebu. S vremenom se Prirodoslovni muzej punio raznim eksponatima i 70.-tih godina kostur paškog plavog kita je stavljen na tavan. Godinama poslije kostur kita je otkupila jedna paška obitelj i navodno se nekoliko godina nalazio na tavanu restorana Smokva. Nema dokaza da se izlaganjem kita zaradio novac za izgradnju rive ili kanalizacije, ali je činjenica da se iduće, 1954. godine, napravilo i jedno i drugo.

Kit je bio u Paškoj uvali 1997. godine, ali je uspio pronaći izlaz. Kit je bio u Paškoj uvali  i 2002. godine. Te godine nekoliko mladića mu je čamcem došlo vrlo blizu i fotografirali su ga, a fotografije su objavljene u nacionalnim novinama. Između 2002. i 2008. godine bilo je nekoliko dojava o kitu u Paškoj uvali. Međutim, priča iz 1953. godine se više nije ponovila. Kit iz 1953. godine je postao legenda, a danas na taj događaj podsjećaju fotografije iz gradskog arhiva.

 

Josip Portada/Pag-Press

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika