Subota, Kolovoz 19, 2017
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

IZ PROŠLOSTI PAGA-GOLEMI PLAVI KIT U PAŠKOJ UVALI

AddThis Social Bookmark Button

Prvi, za sada poznati zapis o dolasku kita u Pašku uvalu, datira iz 17. st., a dva su iz 19. stoljeća. No, posebno je bio dojmljiv dolazak plavog kita u Pašku uvalu 1953. godine. Prema priči koja se prenosila, kita je prva ugledala Marica Grašo dok je prala robu na Goliji, na mjestu gdje je kasnije izgrađeno trajektno pristanište. Po drugoj varijanti, ona je tog dana na istom mjestu čistila ribu. O kitu je javila susjedima, a zatim su Pažani pokušali spasiti kita, ali on se nasukao na plaži na Tri glave i moralo ga se ubiti. Mrtvog kita se dovuklo do Mandrača i ondje ga se izvuklo na rivu. Kit je prepariran i izlagan po cijeloj Jugoslaviji, a od novca zarađenog izlaganjem izgrađena je riva na Goliji. Po drugoj varijanti, izgrađena je kanalizacija.

Dolazak golemog kita u Pašku uvalu bio je zanimljiv događaj o kojem se godinama pričalo. No, što je u svemu istina? Na tavanu zgrade gradske uprave nalazila se kutija u kojoj su bile fotografije vađenja kita koja je,  tijekom preuređenja tavana, bačena u smeće, a dok je, s ostalim stvarima, bila na kamionu, iz kutije je spašeno nekoliko fotografija koje su se kasnije nalazile na dnu ormara nekadašnje Male vijećnice, u prizemlju zgrade gradske uprave. U kutiji se nalazio i kratki zapis o događaju koji je, kada se Mala vijećnica preuređivala u čitaonicu, nestao zajedno s nekoliko spašenih fotografija. Zapis otkriva zanimljivu priču o događaju koji je uzbudio Pag.

 

Bilo je lijepo, sunčano jutro, tiha bonaca, kada je Marica Grašo na Goliji, na mjestu na kojem je kasnije izgrađeno trajektno pristanište, prala robu. Čula je strašan zvuk i pogledala je prema uvali.  Vidjela je morsko čudovište. Njezin strah je lako razumjeti. Prema enciklopedijskim izvorima, plavi kit je najglasnija životinja na Zemlji. Jačina njegovog glasa dosegne razinu do 188 decibela, što je samo 22 decibela od granice boli za čovjeka i jače od zvuka mlaznog aviona. Prestrašena, ostavila je robu na stijenama i pozvala susjede da vide golemu životinju koja strašno puše i riče. U isto vrijeme je i Anica Grašo, koja je čistila ribu na rivi, ugledala kita. I ona se prestrašila i pozvala je ljude. Zavladao je strah jer se mislilo kako je u uvalu ušao golemi morski pas. O golemoj životinji u uvali obaviješten je Duje Bilić iz Lučke kapetanije, a on je pozvao miliciju. Glas o dolasku golemog morskog psa se brzo proširila Pagom i mještani su u sve većem broju dolazili na rivu i promatrali kita koji je plivao „nedaleko od bove u krug“. Duje Bilić je dugo dalekozorom gledao životinju i rekao ljudima kako se ne radi o morskom psu nego o plavom kitu koji nije opasan za ljude. A onda „ribari su odahnuli i smirili se“. Duje Bilić je okupio nekoliko mladića i uz pomoć milicije je organizirao spašavanje kita. Kita se namjeravalo prestrašiti pucnjevima iz vatrenog oružja kako bi krenuo prema Paškim vratima i tako se spasio od nasukavanja. Prema kitu je isplovilo nekoliko brodica u kojima su bili i milicioneri. Prišli su kitu s južne strane kako bi mu prepriječili put prema Prosiki jer bi se u plićini nasukao. Kit je nekoliko puta snažno udario repom po površini mora i napravio valove od kojih su se tri batane skoro prevrnule. Gajete su lakše izdržale valove. Činilo se kako spašavanje uspijeva jer se kit okrenuo prema sjeveru i mislilo se kako će krenuti prema Paškim vratima. Međutim, kit se odjednom i bez vidljivog razloga, okrenuo prema  jugozapadu i krenuo prema Vodicama. Spasitelji su mu pokušali prepriječiti put do plićine, ali uzalud. Golemi plavi kit se nasukao na plaži na Tri glave. Ništa se više nije moglo napraviti. Nemoćan nasukani kit nije se uspijevao vratiti u more, a čini se kako nije ni pokušavao. Kako se ne bi mučio, milicioneri su ga usmrtili vatrenim oružjem. Nakon što je kit ubijen, Duje Bilić, milicioneri i članovi gradske uprave su se sastali i raspravljali što učiniti s kitom. Namjeravalo ga se izvući iz mora, meso kita podijeliti mještanima, a ono što ostane zakopati. Duje Bilić je imao drugačiju ideju. Smatrao je kako kita treba nekako sačuvati za uspomenu. To se moglo napraviti jedino prepariranjem. Ideja se svima svidjela, a onda je rečeno kako bi kita, uz suradnju s republičkim i saveznim vlastima, trebalo izlagati po Jugoslaviji, a zarađeni novac iskoristiti za neki gradski projekt. Dogovor je postignut i krenulo se s vađenjem kita. Međutim, stotinu tona teškog kita nije bilo lako izvaditi iz mora. Ideja da ga se izvadi na plaži na Tri glave je odbačena jer se poduhvat činio nemogućim. Odlučeno je da će ga se izvući na Mandraču. Iz solane su doneseni svi konopi koje se tamo mogli pronaći, a konope su ustupili i paški ribari. Kita se zavezalo i uz goleme napore izvuklo s plaže i polako doteglilo do Mandrača. Tada je izmjeren. Kit je bio dugačak 32 metra. Na Mandraču je kit ponovno vezan i pokušalo ga se podignuti, ali uzaludno. Pedeset devet najjačih ljudi u Pagu ga je dizalo, ali nisu ga uspjeli ni pomaknuti. Nastao je problem. Kako podignuti kita, pitali su se svi. Rješenje je pronađeno zahvaljujući tome što je na rivi bio privezan parobrod „Ante Starčević“ na kojem je bila velika dizalica s vinčom. Velika dizalica je iskorištena za dizanje kita. Na Mandrač je dovezen kamion na kojeg je trebalo staviti kita. Izvlačenje kita iz mora je trajalo satima. Kada je izvađen, kit je prepariran, a uz suradnju gradskih, republičkih i saveznih vlasti, krenula je njegova turneja po Jugoslaviji. Nakon turneje kit je postavljen u Prirodoslovni muzej u Zagrebu. Koža s kita je oguljena i ostao je kostur koji se povremeno izlagao i na Željezničkom kolodvoru u Zagrebu. S vremenom se Prirodoslovni muzej punio raznim eksponatima i 70.-tih godina kostur paškog plavog kita je stavljen na tavan. Godinama poslije kostur kita je otkupila jedna paška obitelj i navodno se nekoliko godina nalazio na tavanu restorana Smokva. Nema dokaza da se s novcem od pokazivanja kita zaradio novac za izgradnju rive ili kanalizacije, ali je činjenica da se iduće, 1954. godine napravilo i jedno i drugo. Kit je bio u Paškoj uvali 1997. godine, ali je uspio pronaći izlaz i nije se nasukao. Kit je viđen i 2002. godine i o tome su objavljeni članci u svim nacionalnim novinama. Nekoliko mladića je 2002. godine čamcem došlo vrlo blizu kita i fotografirali su ga, a fotografije su objavljene u jednom dnevnom listu. Između 2002. i 2008. godine bilo je nekoliko dojava o kitu u Paškoj uvali. Međutim, priča iz 1953. godine se više nije ponovila. Nakon niza članaka o kitovima u Paškoj uvali potakle su se rasprave zašto kitovi dolaze u uvalu koja ima vrlo uski prolaz do i od Velebitskog kanala i daleko je od otvorenog mora. O tome se dosta pisalo, a snimljen je i dokumentarni film. Bilo je raznih teorija, ali niti jedna nije znanstveno potvrđena. Kit iz 1953. godine je postao legenda, o njemu se dugo pričalo, a danas na taj događaj podsjećaju samo spašene fotografije iz gradskog arhiva.

 

Josip Portada/Pag-Press

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika