Subota, Siječanj 20, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

CAKAVICA KAO DIO TRADICIJE GRADA PAGA-ZAŠTO PAŽANI TEŠKO RAZLIKUJU Č I Ć?

AddThis Social Bookmark Button

Na otoku Pagu se govori štokavica, cakavica i čakavica. Štokavica je prisutna u mjestima Miškovići, Vlašići, Dinjiška, Stara Vas, Povljana, čakavica u Kolanu, Mandrama, Novalji i Lunu. U gradu Pagu se govori cakavicom. Cakavica odstupa od osnovnih narječja, ona je neka vrsta dijalektalne fonetske pogreške i zbog toga nikada nije dobila službenu klasifikaciju narječja (postoje štokavsko, čakavsko i kajkavsko narječje).

Cakavica nije specifičnost grada Paga jer je rasprostranjena i na drugim otocima Jadrana. Zanimljivo je kako je upravo cakavica još jedan dokaz višestoljetne urbane tradicije Paga. U literaturi se može pročitati kako je „cakavica najkontroverzniji tip hrvatskih govora koji je od svih govora najmanje razumljiv“. Pri tome se ističe kako nerazumljivost cakavice proizlazi iz njene fonetike, rječnika te osobitosti njene gramatike. Cakavci moraju dugo učiti izgovaranje  slavenskih palatala, a najviše problema imaju s razlikovanjem, izgovorom i pisanjem slova (glasova) č i ć. Na nekim drugim otocima uz problem izgovaranja i pisanja č i ć postoji i problem sa ž, š itd. Cakavica se od drugih narječja razlikuje po izgovoru upitno-odnosne zamjenice ca umjesto što, ča ili kaj. Većini cakavaca je, gotovo do početka 20. stoljeća, hrvatski književni jezik bio prilično stran i teško su ga učili. Pitanje je kako je u gradu Pagu ostala cakavica, dok se na južnom dijelu otoka proširila štokavica, a na zapadnom dijelu otoka je ostala čakavica? Odgovor pronalazimo u povijesnim dokumentima i suvremenim istraživanjima. Cakavicom se govorilo isključivo u urbanim otočnim sredinama, a u ruralnim se govorilo čakavicom. U Kolanu, Novalji i Lunu se govori čakavicom, no čakavice nema u Povljani, Dinjiškoj i Vlašićima, u ruralnim sredinama gdje bi je moralo biti. Zašto je to tako? Kako navodi Josip Lisac, zapadna štokavština je, prije velikih seoba (uglavnom u 16. i 17. stoljeću), graničila s kajkavskim i čakavskim narječjem te s istočnom štokavštinom. Na Pag je u 16. i 17. stoljeću došao velik broj izbjeglica iz raznih područja današnje Hrvatske i Bosne, a na tim se područjima govorila štokavica. Južni dio otoka je bio preplavljen izbjeglicama. Pažani su spriječili njihovo širenje prema središnjem dijelu otoka, a na taj su način spriječili i njihovo širenje prema Kolanu, Novalji i Lunu. Domaće stanovništvo na južnom dijelu otoka je s vremenom prihvatilo štokavicu kao vlastito narječje. Cakavica je ostala u jedinom urbanom mjestu na otoku, u Pagu. Na nekim drugim otocima cakavica se iz urbanog središta proširila na sela, ali na Pagu se to nije dogodilo. Sela na otoku Pagu su zadržala svoje narječje i nisu prihvatila cakavicu, osim u Barbatima (u Metajni). Pažani su jedini stanovnici otoka koji prirodno i po rođenju ne razlikuju č i ć. Razlikovanje ta dva slova, kao i pravila kada se koristi jedno, a kada se koristi drugo, moraju naučiti. Zanimljivo je kako je upravo jedan cakavac, Bartol Kašić, pri izradi hrvatske pisovnice prihvatio štokavicu smatrajući je najpogodnijom i najraširenijom. Cakavica je dokaz urbane tradicije Paga, čudan govor koji je preživio do 21. stoljeća. U Pagu se cakavica povlači pred štokavicom, ali će ipak, makar u nekim svojim oblicima, još dugo biti prisutna. Naime, mnoge Paškinje i mnogi Pažani koji govore štokavicom (a takvih je sve više) ipak imaju problema s palatalima, prije svega s Č i Ć. Takve probleme imaju i mnoga djeca iz miješanih brakova u kojima je jedan roditelj Pažanin (cakavac), a drugi došljak (štokavac ili čakavac). Ne želeći nikog povrijediti, jer i oni što spadaju u kategoriju mehaničkog priliva su Pažani, može se ipak postaviti ono vječno pitanje: tko je pravi Pažanin? Odgovor je, barem na razini fonetike, jednostavan. Tko ne može pravilno napisati deset riječi sa slavenskim palatalima, odnosno tko će od deset mogućih, napraviti makar osam pogrešaka s palatalima, a osobito s Č i Ć, taj je u svakom smislu pravi Pažanin. No, to nije, kako neki misle, za porugu već dapače, to je dokaz tradicijske i jezikoslovne povezanosti današnjih Pažana s pokoljenjima Pažana koji su bili ponosni na svoju urbanu tradiciju, a dio te tradicije je, spletom  okolnosti, i teško razlikovanje Č i Ć.

 

 

Josip Portada/Pag-Press

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika