Subota, Lipanj 23, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

OBIČAJI KOJI NESTAJU-NA PAGU SE CVIJEĆE BAGREMA KORISTILO KAO JELO

AddThis Social Bookmark Button

Na Pagu se bagrem (akacija) nazivao različitim nazivima, ali nikada onim pravim. Nazivao se pukac ili u množini pukci i „cviće ko se ide“ („cvijeće koje se jede“), a zabilježeni su i nazivi medar i medica. No, nikada se nije nazivao bagrem ili akacija. Bagrem je zanimljiv jer se na Pagu njegovo cvijeće koristilo za jelo. Cvijeće bagrema se bralo u vrijeme kada se počelo razvijati iz pupova jer je tada bilo sočno i vrlo slatko.

Već nekoliko dana nakon cvata, cvijeće bagrema postaje oporo i gorko. Cvijeće bagrema se jelo u velikim količinama i na različite načine. Najčešće se jelo sirovo, svježe, odmah nakon branja. Od bagremovog cvijeća se radila salata ili je bagremovo cvijeće bilo dodatak miješanim salatama. Na nekim dijelovima otoka Paga bagremovo cvijeće se pohalo. Za pohanje se najčešće odvajalo cvjetove od stabljike, stavljalo ih se u vodu, zatim bi se dobro procijedilo, zgnječilo rukama u kuglice ili u plošne oblike i pohalo. Bagremovo cvijeće se koristilo i kao dodatak prženim jajima. U dostupnoj literaturi o flori i fauni otoka Paga ne navodi se kada je bagrem prvi puta posađen na Pagu. U Europi je bagrem prvi puta posađen na početku 17. stoljeća. Prema nekim izvorima, u tom je razdoblju posađen u Veneciji. Pag je u 17. stoljeću bio dio Mletačke Republike. Pažani su bili vrlo poduzetni i iz Venecije su u Pag prenosili ili donosili sve novo što se pojavljivalo ili što se stvaralo.Moguće je da su već u 17. stoljeću bagrem prenijeli iz Venecije u Pag. No, za to nema dokaza. Na području grada Paga bagrema je najviše bilo u Starom gradu, u parku na Goliji i na Bašaci, na mjestu na kojem se danas nalazi naselje drvenih baraka. Na mjestu na kojem se danas nalazi naselje drvenih baraka paški načelnik Frane Budak je početkom 20. stoljeća uredio botanički vrt. U botaničkom vrtu su se nalazile brojne biljke iz cijelog svijeta, ali park je jedne noći pregažen, prekopan i potpuno uništen. Nikada se nije doznalo tko je to napravio i zbog čega, ali iz nekog razloga Budak ga nije pokušao obnoviti. Međutim, od Bukakovog botaničkog vrta je ipak nešto ostalo. Ostale su neke biljke, kao što je na primjer japanska mimoza koja je još uvijek prilično rasprostranjena, premda se dosta uništava. Možda je i bagrem, koji se nalazio na Bašaci, jedan od ostataka Budakovog botaničkog vrta. Jedna karakteristika bagrema upućuje na zaključak kako su Pažani bagrem koristili u praktične svrhe. Bagrem se, zbog karakterističnog korijenja i otpornosti, koristi za sprečavanje erozije tla. To bi moglo objasniti zašto je bagrem posađen u parku na Goliji i u Starom gradu. Park na Goliji je u većem dijelu napravljen nasipanjem crvenice i crnice na muljevitu podlogu uz more. U parku na Goliji bagrem se nalazio na rubnim dijelovima prema moru. U to vrijeme park nije bio ograđen zidićem i bagrem je služio za sprečavanje odrona i erozije tla. Zbog istog razloga je posađen i u Starom gradu. Naime, u Starom gradu se bagrem nalazio na kosinama, a kosine su najpodložnije eroziji. Prema nekim izvorima, koji nisu dovoljno pouzdani, u Pagu je oko 1940. godine bilo najmanje 200 stabala bagrema. Danas ih ima vrlo malo. Neki smatraju kako je bagrem namjerno uništen jer je otrovan. Na bagremu nije otrovan samo cvijet. Ta što je bagrem otrovan možda je bilo presudno za sprječavanje njegovog širenja izvan naseljenog područja. Naime, životinje su se mogle otrovati ako bi jele bagremovu koru ili listove. No, ljudi su za jelo koristili samo bagremovo cvijeće, a ono nije otrovno. Tamo gdje ima bagrema ima i bagremovog meda, a bagremov med se od davnina smatra ljekovitim. Poznato je da se u nekim zemljama bagremov med koristi kao sredstvo za smirenje i za liječenje nesanice. Međutim, na Pagu se bagrem nije koristio za proizvodnju meda. U dokumentu o proizvodnji meda na Pagu sredinom 19. stoljeća, spominje se med od vrijeska i od kadulje (slavuje), ali se ne spominje bagremov med. Danas je bagrem na Pagu samo ukrasna biljka.

 

Tekst i fotografija: Josip Portada

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika