Ponedjeljak, Travanj 23, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

RAZDOBLJE MIOCENA: ZAŠTIĆENI GEOLOŠKO-PALEONTOLOŠKI REZERVAT CRNIKA NA PAGU JOŠ KRIJE MNOGE, 18 MILIJUNA GODINA STARE TAJNE

AddThis Social Bookmark Button

Na području Zaštićenog geološko-paleontološkog rezervata Crnika na Pagu, od 2001. godine, kada su počela istraživanja, pronađeni su brojni fosili iz razdoblja miocena, stari oko 18 milijuna godina. Međutim, Crnika nije posve istražena, a pretpostavlja se kako se u miocenskim naslagama nalazi velik broj vrijednih paleontoloških ostataka. Na istraživanjima su, uz brojne druge stručnjake, radili paleontolog mr. sc. Jakov Radovčić i geolog Jeronim Bulić.

Mr. sc. Jakov Radovčić:

 

-O onome što se istražuje na Crniki.

-Za ono što se istražuje na Pagu važan je širi kontekst. Rekonstruira se razdoblje koje je daleko izvan poimanja nekih naših općeznanih stvari, odnosno konstruira se prostor i vrijeme od 16, 17 do 18 milijuna godina prije sadašnjosti. Pretpostavljamo da u to vrijeme još nije bilo dinaridskog gorja, no bilo je nešto poput mora, oceana. Radi se o širokom sredozemnom moru između Afrike i sjevernih kontinenata, Europe i Azije. Iz onoga što su geologija i paleontologija do sada uspjele rekonstruirati znademo da se velika afrička kontinentalna masa približava i vuče prema sjevernim kontinentima, prema prostorima Europe i Azije. Kada, kako i kojom dinamikom, to je predmet naših istraživanja. Znamo da je negdje pred 30 milijuna godina, u oligocenu, još uvijek postojao jedan široki morski prostor, nešto kao ostatak Tetis mora između prostora Afrike i Azije. Početkom miocena, prije 25 milijuna godina stvorila se paleogeografska slika sredozemnog prostora, onoga što se može smatrati ishodištem današnje Europe, a na prostorima sjeverne Afrike i arapske ploče dolazi i dalje do sudaranja kontinenata.

-O migracijskim putovima.

-Pred 17 do 18 milijuna godina preko prostora afričke i arapske ploče sjeverni su se kontinenti spojili s južnima i došlo je do niza mogućih migracijskih putova, a tako je došlo i do značajne izmjene životinjskog svijeta. Sa sjevera je fauna išla na jug, a s juga na sjever. Slonovi su se razvili na južnim kontinentima, na afričkim prostorima gdje imamo njihove ostatke od prije 30 do 35 milijuna godina, a onda možemo vidjeti da su pred 17 do 18 milijuna godina preko arapske ploče i novouspostavljene veze prodrli na sjeverni kontinent. Tako ih nalazimo i u prostorima današnjih naših krajeva, recimo na prostoru Dalmacije, Sinjskog polja, Slavonije.

-O formiranju prostora i krajolika.

-Ondašnji krajolik je bio potpuno drugačiji od današnjeg, a istraživanje je važno i zanimljivo zbog rekonstrukcije tog krajolika, zbog praćenja migracijskih putova, zbog ugljenih naslaga, kako bi se utvrdilo koliko su te naslage stare, gdje se rasprostiru itd. Istražujemo genezu prostora, stvaranje krajolika, rekonstruiramo ambijent. Nekada su bili sasvim drugačiji odnosi kopna i mora, krajolik je bio sličan današnjoj Floridi, bio je to ravničarski kraj s velikim močvarištima i bujnom vegetacijom, tropskim i suptropskim šumama. U ugljenim naslagama su ostaci nosoroga, svinja, prasvinja, slonova, krokodila, puževa, školjaka. Takvi nalazi služe za rekonstrukciju ambijenta. Livanjsko polje je također jedno veliko močvarište, sada je izdignuto na 700 metara, Sinjsko polje je na 350 metara, a Pag na 0 metara, no to su iste naslage. Iz toga se zaključuje da je sve to nekada moralo biti na istom nivou, no pitanje je da li je svugdje bio sličan krajolik ili se razlikovao. U većem dijelu je vjerojatno bio sličan, a možda je bilo i nešto brežuljaka.

Geolog Jeronim Bulić

-O počecima istraživanja na Crniki.

-Istraživanja su počeli Austrijanci u 19. stoljeću kada je austrijski inženjer bio nadzorni inženjer na kopanju ugljena kod Kolana i tada je primijetio da u ugljenu ima i zanimljivih fosilnih ostataka, ne samo u ugljenu nego i u slojevima ispod i iznad njega, ostataka školjkaša, puževa, bilja, listova. Taj je materijal skupljen, a austrijski paleontolozi su odredili njegovo značenje. Tada se prvi put saznalo za te fosilne ostatke. Međutim, tada Crnika nije bila dio tih istraživanja jer nije bila interesantna za eksploataciju ugljena. Crnika je obuhvaćena u okviru naftnogeoloških istraživanja od 1988. do 1990. godine. Ja sam bio u tome timu i tada smo pokupili prve fosile s Crnike i donijeli ih u muzej magistrici Zlati Polšek. Kada sam 1998. godine došao u muzej, s kolegom Jakovom Radovčićem, magistrom znanosti su počeli dogovori o istraživanjima. To je bio naš interni projekt o istraživanju miocenskih naslaga općenito u Hrvatskoj. Cilj je bio pokušati rekonstruirati klimatske i geografske prilike u razdoblju između 18 i 15 milijuna godina, dakle između ostaloga i miocena. Tada smo Crniku uvrstili u to istraživanje. Mr. Polšek i ja smo 2000. godine ciljano otišli na Crniku i tada smo snimili stanje, a 2001. godine, zahvaljujući vezama magistra Jakova Radovčića s inozemnim paleontolozima našoj su se ekipi pridružili sveučilišni profesori iz SAD kojima smo pokazali Crniku. Oni su uzeli uzorke, a jedan kineski paleontolog je tada pronašao zub krokodila. Na plaži Crnika se događao geokemijski proces u kojem su se stvarale naslage unutar kojih su uklopljene školjke, to su ljušturice školjaka i njihovi kalupi. Od tih školjaka, vrste kongerija nastali su čitavi slojevi od oko trideset centimetara koji su izgrađeni od tog materijala. Velika ploča ugljena na plaži Crnika je dio većeg sloja i puna je ostataka školjkaša. Najinteresantnije je to što je ugljen izvađen stotinjak metara od obale. Kada je more jako valovito komadi sloja ugljena se otkidaju s dna pa se ponekad nađu na plaži.

-O strukturi nalazišta.

-U unutarnjem dijelu nalazišta ima nekoliko izdanaka, taj svijet ne završava na plaži Crnika nego se nastavlja u kopnenom dijelu gdje također ima naslaga. Na tom području sve vrvi organskim supstancama, tu su ostaci školjaka, kućice puževa. Najstariji dijelovi su u smjeru Paga, a slojevi padaju prema sjeverozapadu. Podnijeli smo zahtjev Državnoj upravi za zaštitu prirode da se pri Ministarstvu kulture ishodi zaštita tog prostora, a njihov je prijedlog bio da se to nazove Zaštićeni geološko paleontološki rezervat što je i napravljeno 2008. godine. To se područje ne bi ograđivalo nego se treba postaviti tabla s tekstom objašnjenja kako se nalazište ne bi narušavalo.

-O važnosti Crnike i o drevnom jezeru.

-Samo na Crniki imamo naslage miocenske starosti i zato je Crnika važna. Ona predstavlja prijelaz između jezera koja su bila na kontinentu i prostora prema današnjoj Italiji koji je, recimo do današnjeg Dugog otoka, u to vrijeme bio morski prostor. To pradavno jezero je vrlo vjerojatno komuniciralo s morskim prostorom kroz rukavce, kao što imate danas na Floridi, zbog čega se tu miješala morska i slatka voda, stabla su rasla iz vode, bilo je i krokodila i riba i drugih životinja i bogatog raslinja. Sudeći po naslagama ugljena koje su česte očito je u miocenu bila povoljna klima za razvoj bujne vegetacije. U razdoblju miocena postojale su močvare, a lišće i stabljike su padale u vodu, a kako je to bila stajaća voda, znači anoksična, taj se organski materijal sačuvao i s vremenom je prekrivan drugim materijalima, laporima i tu se izvršila pretvorba iz drvene mase u ugljen.

-O vulkanima na Pagu.

-Izgleda da je u tom razdoblju bila značajnija vulkanska aktivnost jer se u miocenskim naslagama nalaze slojevi vulkanskog pepela. Ta vulkanska aktivnost se obnavljala, a mi se nadamo da će nam vulkanski pepeo omogućiti rješavanje pitanja precizne starosti. On sadrži neke minerale pomoću kojih se određenim metodama dolazi do određivanja apsolutne starosti. Kako se to u Hrvatskoj ne može napraviti uzorke smo poslali na obradu u SAD.

-O fosilima velikih životinja.

-Pag se u vrlo mlado razdoblje odvojio od kopna. Naime, do prije otprilike četrdeset tisuća godina sjeverni Jadran je bio naplavina rijeke i sve je to vrlo mlado, kao i ove naše planine koje su se tada izdigle. No, u ovom razdoblju koje mi razmatramo Pag je očito bio dio kopnenog prostora. Kroz geološka razdoblja sve se to mijenja. Dan danas imate pomicanje kontinentskih ploča, podvijanje jedne pod drugu, samo što su ti procesi ljudskom oku kroz životni ljudski vijek nezamjetljivi. Vidimo jedino drastične promjene kada se na primjer dogodi potres. Inače zemlja neprestano radi, ta naša stara dama ne miruje. U slojevima na Crniki moguće je pronaći i velike fosile, ali za to treba imati veliku sreću. Da bi se pronašao fosil velike životinje ona se morala utopiti, morala je biti povučena u živo blato, a ne događa se svaki dan da se velike životinje utapaju. No, ako se neka velika životinja i utopila, ne  znate mjesto gdje se to dogodilo tako da su ti nalazi u pravilu vezani uz kopanje ugljena.

 

 

Josip Portada/Pag-Press

 

 

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika