Srijeda, Listopad 17, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

OSTAVŠTINA VELIKOG POVJESNIČARA: DJELA MARKA LAURA RUIĆA TEMELJ SU ZA ISTRAŽIVANJE PROŠLOSTI GRADA I OTOKA PAGA

AddThis Social Bookmark Button

Marko Lauro Ruić, paški plemić, doktor civilnog i kanonskog prava, rođen je u Pagu 22. listopada 1736. godine, gdje je i umro 9. veljače 1808. godine. Pokopan je u Zbornoj crkvi Marijinog Uznesenja, desno od oltara Gospe od Ruzarija. Ruić je bio paški bilježnik i rektor, kotarski sudac, povjesničar i prevoditelj. Prevodio je s francuskoga i talijanskog jezika, prepisivao je stare isprave iz paškog arhiva koji je kasnije uništen u požaru, istraživao je prošlost grada i otoka Paga, Nina, Like i drugih područja.

Pažani su ga izuzetno cijenili, a ostalo je zapisano njegovo geslo „Nikada ne iznosim što ne mogu dokazati“. Ruićeva djela se nalaze u raznim arhivima i u privatnom vlasništvu, a grad Pag, nažalost, nikada nije pokazao zanimanje za otkup njegovih djela i stvaranje zbirke koja bi bila od neprocjenjive vrijednosti. Obitelj Ruić se u Pagu prvi puta spominje u ispravi od 9. svibnja 1299. godine. Roditelji Marka Laura Ruića bili su plemići Frane Ruić i Laura Mirković. Laura Mirković je umrla pri porodu, a Frane Ruić se kasnije oženio plemkinjom Katarinom Jadrulić s kojom je dobio kćer. Obitelj Ruić je živjela u lijepo uređenoj dvokatnici na rivi, pored kuće u kojoj je kasnije bila ljekarna obitelji Martinelli (današnji caffe bar „Tornado“). Frane Ruić je u Veloj ulici kupio palaču koja je, kao miraz pri udaji njegove kćerke, postala vlasništvo grofovske obitelji Portada. Palača je bila ukrašena brojnim umjetninama i stropnim štukaturama, a s jugozapadne strane se naslanjala na palaču Dorkić (danas kuća obitelji Zec). Marko Lauro Ruić je u Pagu završio osnovnu školu i Kaptolsku gimnaziju, a na Jezuitskom zavodu Sv. Vida u Rijeci je završio studij filozofije. Studij je nastavio u Padovi, na jednom od najprestižnijih sveučilišta u Europi, gdje je doktorirao civilno i kanonsko pravo. Nakon završetka studija vratio se u Pag i 16. srpnja 1752. godine je postao član Plemićkog vijeća, potom i javni bilježnik, a 1798. godine je izabran za paškog rektora. Dužnost rektora je obnašao do 1806. godine. U vrijeme dok je Ruić bio rektor, paška komuna je bila jedna od najbolje vođenih i najbolje uređenih u pokrajini Dalmaciji. Zbog svojeg načina rada, Ruić je u gradskoj upravi imao dosta protivnika. Bio je savršeno pedantan u istraživanju svake nezakonitosti u radu gradske uprave i to je mnogima smetalo. Osobito je štitio narod i Pažani su to cijenili, davali su mu veliku potporu i upravo zbog toga mu protivnici nisu mogli nauditi. O tome koliko je narod cijenio Ruića potvrđuje događaj iz 1797. godine, kada je Francuska pobijedila Mletačku Republiku. Europom su se proširile vijesti o krvavoj Francuskoj revoluciji, giljotinama i likvidacijama i zbog straha od dolaska Francuza, u Pagu, Splitu, Braču, Trogiru i drugim gradovima na Jadranu su izbile pobune. Pažani su se naoružali sjekirama, motikama, vilama, svime što su imali i okupili su se na pjaci. Žandarmerija se povukla, a Marko Lauro Ruić je zamoljen za smirivanje naroda jer je procijenjeno kako samo on to može napraviti. S prozora Kneževog dvora Ruić je održao nadahnut i argumentiran govor i uvjerio je Pažane kako im od Francuza ne prijeti opasnost. Uvjeravanje je trajalo dugo, na pjaci je bilo napeto, ali pobunjeni Pažani su se ipak povukli. Ruić je bio cijenjen kao čovjek koji uvijek iznosi istinu, a istinu potkrjepljuje dokazima. Vincenzo Dandolo, generalni providur Dalmacije je, na jednom spisu, napravljenom u sudskom postupku u kojem je Ruić sudjelovao kao svjedok, zapisao: „Riječ ovoga vrijedi više od riječi tisuća.“ Vrijednost njegovog rada je za povjesničare neupitna. No, treba spomenuti što je o Ruićevom radu zapisao Ivan Kukuljević Sakcinski.

"Ovo je, po mom sudu, najbolje historičko djelo što ga je poslije Lucija ikoji Dalmatin napisao, jer je sačinjeno kritičkim umom i poštenim domoljubnim srcem, bez svakog laskanja i bez ikakve strasti," zapisao je Ivan Kukuljević Sakcinski.

Svoju prvu knjigu „Notizie storiche della città di Pago“, Ruić je napisao 1773. godine, a 1778. godine je napisao prvi dio knjige „Questionis inter canonicos Paghensis“ (o paškoj župi). „Osservazioni storichi“ (Pregled povijesti grada i otoka Paga) počeo je pisati 1776. godine. Od 1779. do 1781. godine pisao je svoje najznačajnije djelo, „Delle riflessioni storiche“ u 24 knjige. Ovo Ruićevo djelo je u 20. stoljeću postalo temelj gotovo svih istraživanja prošlosti Paga. Ruić je istraživao i prepisivao dokumente i zapise na paškim spomenicima. Knjigu „Blasone genealogico“, koja je nedavno objavljena, Ruić je počeo pisati 1784. godine. „Blasone genealogico“ se temelji na rukopisu „Rodoslovlja otoka Paga“, a tema knjige je genealogija paških obitelji. U knjizi se nalaze brojni podaci o povijesti paških obitelji i paške župe (Crkve), a uz to, Ruić je nacrtao sve grbove i rodoslovlja paških plemićkih obitelji. Ruić je 1792. godine napisao „Constitutiones“, prijepis Zbirke isprava paškog Kaptola od 13. do 16. stoljeća. Njegova zbirka prepisanih isprava „Legum, statutorum, privilegiorum“ sačuvana je u nepotpunom prijepisu opata Ivana Antonija Gurata iz druge polovine 19. stoljeća. U prijepisu iz 1862. godine sačuvani su i Ruićevi „Frammenti storici“. Nažalost, mnogi radovi Marka Laura Ruića, koji se spominju u raznim ispravama, nisu sačuvani ili se ne zna gdje se nalaze. Poznato je kako su se na Rabu nalazili izvornici nekoliko Ruićevih djela: „Notizie storiche della Città di Pago“ , „Delle riflessioni storiche sopra l’antico stato civile et ecclesiastico della Citta et isola di Pago“,  „Delle riflessioni et sopra moderno stato“, „Questionis inter Canonicos Pagenses excitate“, „Rerum Eccles. Pagensis Continuatio, parte quinto“, „Blasone genealogico di tutte le famiglie nobili della Città di Pago“, „Legum et statutorum etc. Paghi“. Neka Ruićeva djela se nalaze u arhivima u Zadru, Zagrebu i Splitu, a neka su u  privatnom vlasništvu. No, u Pagu, gradu u kojem je Ruić rođen, u kojem je radio i stvarao, njegovih djela nema.

 

 

Josip Portada/Pag-Press

 


    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika