Utorak, Prosinac 11, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

PAŠKI ZIMSKI KARNEVAL: ODRŽAN JE PRVI OVOGODIŠNJI RIČAVAC, A DOBROM RASPOLOŽENJU PRIDONIJELA JE I BURA

AddThis Social Bookmark Button

U četvrtak je održan prvi ovogodišnji ričavac, stari običaj obilaženja kuća radi skupljanja poklona. U ričavcu je bilo djece, bilo je mladih i starih, a maškarane grupe su obilazile sve dijelove Paga. Bura koja je zapuhala u četvrtak navečer nije pokvarila raspoloženje. Dapače. Paški ričavac je vrlo star običaj, a zanimljiv je iz nekoliko razloga.

U Pagu se ričavac održava četvrtkom, a u drugim mjestima slični karnevalski događaji održavaju se subotom. U Pagu se ričavac održava spontano, bez prethodne organizacije. Jednostavno, svi znaju da je u četvrtak ričavac i tko želi, oblači se u maškare i sudjeluje u ričavcu. Maškarane grupe obilaze kuće, skupljaju poklone, a pokloni su redovito nešto što se jede. Maškare su nekada dobivale sve što je potrebno za spremanje večere, na primjer zelje, kobasice, sir i slično. Kasnije se uobičajilo davati jaja i voće. Posljednjih godina maškarama se daju slatkiši jer u ričavcu uglavnom sudjeluju djeca. Ponekad se da i novac, no to nije običaj. Paški ričavac je dobro dokumentiran i znaju se pravila.

Tako na primjer, maškarane grupe smiju kucati samo na vrata onih kuća u kojima je upaljeno svjetlo. Ako u kući nije upaljeno svjetlo maškare ne smiju kucati jer domaćin iz nekog razloga ne može ili ne želi primiti maškare. Ako bi domaćin otvorio vrata, maškare su morale ostati vani, a nakon što bi dobile poklon, u znak zahvale su plesale i pjevale. Igra i pjesma su odavno prestale biti dio ričavca. Maškarane grupe smiju uči u kuću samo ako ih domaćin pozove, a ostaju „da se jedna zapiva“. Dok se nalaze u kući domaćina, maškare smiju uzeti samo ono što im je ponuđeno. U jednom starom tekstu o paškom karnevalu i ričavcu se navodi nešto zanimljivo- maškare ne smiju domaćina dirati, štipati ga, grliti, nagovarati na ples. Zanimljiv je i to da maškare domaćina ne smiju častiti svojim pićem. Jelo se ne spominje.

Maškarane grupe su se okupljale u predvečerje, obično u obiteljskim kućama. U obilazak kuća se odlazilo navečer, a ostajalo se do predzadnjeg zvona prije pola noći, što znači da je ričavac trajao najkasnije do deset sati. Nakon toga svaka grupa maškara je odlazila na prije dogovoreno mjesto, najčešće u neku obiteljsku kuću. Od onoga što se skupilo, pripremala se večera. Zabava bi trajala do dugo u noć. Paški ričavac jedinstveni je običaj ne samo u Hrvatskoj, po duljini i načinu izvođenja i po temeljito definiranim pravilima koja, zanimljivo, nikada i nigdje nisu bila službeno zapisana i kao takva objavljena, ali su ih svi u Pagu dobro znali.

 

 

 

Tekst i fotografije: Josip Portada

 

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika