Nedjelja, Listopad 21, 2018
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

NA DOMINIKANSKOM TRGU U PAGU ODRŽANA JE 3. MANIFESTACIJA "U SPOMEN NA ANTU ZEMLJARA"

AddThis Social Bookmark Button

U organizaciji Hrvatskog književnog društva iz Rijeke na Dominikanskom trgu u Pagu održana je 3. Manifestacija „U spomen na Antu Zemljara“ na kojoj je predstavljen časopis „Književno pero“ koji  je, u prigodi 90. godina od njegovog rođenja, posvećen Anti Zemljaru. Na manifestaciji su sudjelovali autori tekstova u „Književnom peru“ Valerio Orlić, Fikret Cacan i Ivo Palčić.

 

Sudjelovali su i pjesnici Drago Draguzet, Nikola Šimić Tonin i Žaklina Glibo. Tekstove i pjesme Ante Zemljara čitao je glumac Dubravko Sidor, a nekoliko opernih arija izvela je pjevačica Nikolina Ivošević Nikita.
„Nema zaborava kao što neki misle ili kao što bi neki htjeli da bude, rekao je Valerio Orlić. „Veo tajne koji se spušta u zaborav, isto tako se i podiže. Postoje sjećanja na ljude koji svojim dostojanstvom i ponosom, te umjetničkim življenjem zaslužuju besmrtnost i vječno trajanje. Nikakve ljudske gluposti, pohlepe, promjenljivi režimi nisu mogli izbrisati iz sjećanja dragog nam otočanina, Pažanina, književnika Antu Zemljara koji je bio utjelovljenje ljudske nesalomljivosti, primjer čovjekovog poštenja, borca za pravdu, dostojanstvo i u najtežim životnim uvjetima. Imao sam priliku osobno ga upoznati, tu nesalomljivu književnu veličinu, u Zagrebu 2002. godine, na skupštini Društva hrvatskih književnika, dok se silovito borio za moralne stavove i principe, za to da su umjetničke vrijednosti vječne bez obzira na promjenu političkih režima. Zbog tog susreta spoznao sam da postoji krug života u kojemu plašt tame ne može beskonačno prekriti i zatomiti dio vremena u kojemu književne veličine ostavljaju svjetlost, beskonačni umjetnički trag u kružnici života. Ante Zemljar je bio utjelovljenje poštenog čovjeka. Napustio je ovozemaljski svijet uzdignuta čela, ponosno, prije osam godina. Sjećanje na nepokolebljivog buntovnika, borca za istinu, pravičnost i nepotkupljivu književnu veličinu i dalje živi.“
Manifestacija koju je Hrvatsko književno društvo iz Rijeke pokrenulo u Pagu pod nazivom „U spomen na Antu Zemljara“ održava se svake godine u kolovozu.
„Nakon niza stoljeća oskudice, Pag napokon ima jednog velikana pisane riječi, Antu Zemljara“, rekao je Valerio Orlić. „On je za života svojim dojmljivim književnim radom dostigao svoje slavne prethodnike i zaslužio počast. Kao Antini prijatelji, ali i kao književnici, pozvani smo da njegova vrijedna književna djela ne prepustimo zaboravu, te da valoriziramo lik i djelo Ante Zemljara u najboljem svjetlu.“
Ante Zemljar rođen je 18. veljače 1922. u Pagu, a preminuo je 1. kolovoza 2004. u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u Pagu, klasičnu gimnaziju u Šibeniku, a komparativnu književnost je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sudionik je NOB-a od 1941. godine, borio se na Pagu, Cresu, Lošinju, po primorskim brdima, na brodovima partizanske mornarice i u ilegali. Od 1949. do 1953. bio je zatočen na Golom otoku. Ante Zemljar je bio pjesnik, pripovjedač, romanopisac i književni kritičar.

Objavio je osamnaest knjiga, šest puta je dobio nagradu „Drago Gervais“, a njegova djela su prevedena na talijanski, španjolski i engleski jezik. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih pisaca i Hrvatskog  centra PEN-a. Objavo je romane „Mozaik“ (1975.), „Nikako do mladosti“ (1985.) i „Moj prijatelj Kos“ (2004.),  zbirke pripovjedaka „Djevica“ (1977.), „Leptiri“ (1979.) i „Ulica propuha“ (1985.), knjige poezije „Zapisi s Kube-Apuntes de Cuba“ (1979.), „Diario Cubano-Zapisi s Kube“ (1983.) „Hajka za mnom po otoku 1.“ (1985.), „Slika o stihu-Pittura su versi-Slika ob stihu-Pintura del verso“  (1990.), „Hajka za mnom po otoku 2.“ (1991.), „Ljubav za Čile/Amor a Chile“ (1992.), „Pakao nade“ (1997.), „L inferno della speranza (2002.), „Kvarnerski poliptih“ (2004.), monografije „Pag-otok“ (1983.), „Haron i sudbine“ (1988.). Napisao je tekst za radio komediju Eh, moj Žiko“ 1981. godine, scenariji za dokumentarne filmove „Žene mojih obala“ 1980. godine, „Goran pred Sutjeskom“ 1985. godine i „Predani gromačama“ 1983. godine, obnovio je pučku dramu „Paška robinja“ i priredio je za Dane hvarskog kazališta 1975. godine i za Dubrovačke ljetne igre 1976. godine. Objavljivao je tekstove u hrvatskim časopisima i drugim publikacijama.




    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika