Nedjelja, Studeni 19, 2017
   
Tekst

Pretraga PagPress sustava

Kolumna

Ne treba se obavezivati na nemoguće

AddThis Social Bookmark Button

Jednog ljetnog dana četvorica prijatelja su se dogovorili kako sedam dana neće progovoriti. Prvog dana su obavljali sve poslove i šutjeli. Drugog dana, kada je pala noć, jedan od prijatelja je upalio svijeće i postavio ih na stol. No, stavio ih je na loše mjesto, izloženo svježem zraku kojeg je kroz širom otvoren prozor, donosio povjetarac. Svijeće su gorjele, ali se plamen pri svakom dašku vjetra trgao i njihao. Trganje i njihanje plamena stvaralo je u prostoriji osjećaj nemira. Jedan od četiri prijatelja to nije mogao izdržati.

 

Kad bismo imali toliko razuma koliko divlje guske, ostajali bismo jedni uz druge

AddThis Social Bookmark Button

1. Kako svaka divlja guska zamahne u letu krilima, tako stvori zamah uzdignuća za pticu koja leti iza nje. Leteći u obliku slova V, cijelo jato može letjeti za 71% dalje, nego da svaka ptica leti sama.

Pouka:  Ljudi koji putuju u istomu smjeru, povećani osjećajem zajednosti, brže će i lakše stići tamo gdje su se uputili, ako se oslone na međusobne zamahe i napredovanja.

2. Kadgod se neka guska odvoji od jata, ona smjesta osjeti teškoću i otpor, koji se jave kod samotničnoga leta, pa se hitro vraća u jato na svoje mjesto, da bi se i dalje koristila silom uzdizanja koju stvara ptica neposredno ispred nje.

Pouka: Kad bismo imali toliko razuma koliko divlje guske, ostajali bismo u jatu, predvođenom onima koji vode tamo gdje i sami želimo stići.

3. Kad se guska predvodnica umori, ona zakoluta natrag u jato, a druga guska tada preuzima čelni položaj.

Pouka: Isplati se ako pri teškim zadaćama izmjenjujemo i dijelimo vodstvo - kako s ljudima, tako i s guskama. Međusobna je zavisnost od pomoći.

4. Divlje guske iz zadnjih redova gaču kako bi obodrile čelne letačice da održe brzinu leta.

Pouka: Moramo biti sigurni da "gakanje" iz zadnjih redova pruža podršku onima naprijed - ništa manje od toga.

5. Kada se neka guska razboli, kad ju rane ili obore na zemlju, dvije se druge guske odvajaju iz jata i slijeću zajedno s njom da bi joj pomogle i štitile ju. Ostaju s ugroženom guskom sve dotle dok se ova oporavi ili dok ugine. Tada uzlijeću da bi nastavile put same, gledajući da se usput priključe kakvu drugomu jatu ili da dostignu svoje.

Pouka: Kad bismo imali toliko razuma koliko divlje guske, ostajali bismo jedni uz druge,  kao što one čine.

 (V. Krmpotić)

 

Dani svagdašnji

AddThis Social Bookmark Button

Za Dan Ludnice bila je organizirana velika svečanost. U toj prigodi direktor ludnice je odlučio pustiti na vikend najpametnijeg pacijenta. Iz šešira je izvukao imena trojice i sjeo s njima.
-Dva više dva? upitao je prvog.
-Tristo, odgovorio je pacijent oduševljeno.
-Pogrešno, ostaješ, rekao je direktor.

Pozvao je drugog pacijenta i postavio mu je isto pitanje.

-Utorak, odgovorio je pacijent.

-Pogrešno, ostaješ, rekao je direktor.

Treći se previjao od smijeha.
-Zašto se ti smiješ?
-Ja znam, ja znam, ja znam.
-Što znaš?
-Znam odgovor.
-Pa reci.
-A što?
-Koliko je dva više dva?
-Pa četiri.
-Bravo, svaka čast, hajde pakiraj se...

Kada se spakirao, pozdravio se s ostalim pacijentima i krenuo prema izlazu.
-Hej, obratio mu se direktor. -Ma, molim te, reci mi kako si došao do rezultata?
-Pa lijepo, odgovorio je pacijent. -Utorak manje tristo.

 

 

 

 

Gdje nema uma nema ni pravde

AddThis Social Bookmark Button

Kaže se kako um caruje, a sila klade valja. Gdje ima uma ima i pravde. Gdje nema uma ima sile, a gdje vlada sila tu nema mjesta pravdi. Postoji jedna stara priča koja kao da je napisana za suvremeno doba u kojem jači tlači, a um se jedva negdje nazire. Dakle, jednom je jedan moćni car poslao svojeg izaslanika drugom caru koji je bio nadaleko poznat po silnom bogatstvu, dobro organiziranoj vojsci, snazi, ali i pravednosti. Car je izaslanika lijepo primio i poveo ga je u razgledavanje dvorca, poznatog po sjaju i veličini. Izaslanik se divio dvorcu, pri svakom je koraku ugledao nešto što mu je izmamilo uzdah. Iznenada se zaustavio i zagledao u jedan kut dvorca koji je bio nepravilan i drugačiji od ostalih, kao da su na tom mjestu graditelji pogriješili u izračunu.

-Čemu se čudiš? pitao ga je car.

-Ovo je lijep dvorac, ljepši ne može biti, ali care, zašto je ovaj kut tako nepravilan i drugačiji od ostalih. Zar nije dovršen?

-Dovršen  je, odgovorio je car. -Ali, na zemljištu na kojem je trebao doći pravilan kut dvorca nalazila se kuća jedne starice. Pitao sam je hoće li prodati kuću, ali me odbila. Starica je u toj kući proživjela cijeli život i shvatio sam je. Nisam je htio siliti na prodaju. Kako bi sačuvali kuću, napravljen je dvorac nepravilnog oblika.

Izaslanik se zamislio,pljesnuo je rukama i uskliknuo od radosti.

-Sada kada sam čuo zašto je dvorac nepravilnog oblika sretan sam i ta mi je nepravilnost draža i ljepša od svega zlata i sjaja kojeg sam vidio u dvorcu. Jer ova nepravilnost govori o časti, mudrosti i pravednosti cara koji poštuje ljude.

 

 

 

O dobru i zlu

AddThis Social Bookmark Button

U znanstvenim radovima i publikacijama u kojima je obrađena nepisana književnost starih naroda mogu se pronaći zanimljive i poučne priče. Jedna od njih je i priča o dobru i zlu koja je od prvog objavljivanja sredinom prošlog stoljeća poprimila različite oblike, ali je u svakom zadržana suština. Evo priče. Jedne večeri unuk je sjeo pored djeda i upitao ga zašto na svijetu ima zlih ljudi. Djed mu je odgovorio: „Ima i dobrih ljudi.“. Unuk je pitao zašto svi ljudi nisu dobri.

Djed mu je tada rekao:

„U svakom čovjeku se vodi borba, a ta je borba nalik na borbu između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo i sve što zlo donosi, a to je laž, prevara, izdaja, sebičnost, prijetvornost, zavist, pohlepa, oholost, bijes, ljubomora i srdžba. Drugi vuk predstavlja dobro i sve ono što dobro donosi, a to je iskrenost, prijateljstvo, ljubav, užitak, mir, nada, vedrina, ljubaznost, srdačnost, darežljivost i suosjećanje.“

Unuk je nekoliko trenutaka razmišljao.

„Koji vuk na kraju pobijedi?“ pitao je.  

„Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš,“ odgovorio je djed.

 

 

NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA PONIŽAVANJA

AddThis Social Bookmark Button

Prilično je neshvatljivo i normalnom umu nedokučivo zašto se Pag, u pokušaju prikaza vlastitih kulturoloških vrijednosti, nepotrebno ponižava. Riječ je o Međunarodnom festivalu čipke. Prije svega svima što sudjeluju u organizaciji treba odati priznanje na zalaganju jer je to velik posao i javnosti često nevidljiv. No, neke odluke o festivalu su krajnje sporne i za Pag i sve građane Paga ponižavajuće. Prošle godine je 1. Međunarodni festival čipke najavljen na konferenciji za medije u Zadru. Veće poniženje ni festival ni paška čipka nisu mogli doživjeti. Dok su nezainteresirani novinari promatrali predstavnike Paga kako se guraju uz još manje zainteresiranog župana međusobno su se pitali: „Što je tema?“, a onda i nagađali: „Boduli nešto organiziraju“ . To su bili komentari. Neki drugi bili su i gori. Zašto je festival čipke što se održava u Pagu trebalo najaviti u Zadru? Opravdanje, ono neslužbeno, bilo je kako će tiskovna u Zadru privući veću pozornost medija. No, ako je to bio cilj zašto se, na primjer, tiskovna nije održala na Zrću? Naime, svi novinski tekstovi u kojima se spominje Zrće su redovito najčitaniji. Tiskovna na Zrću bi pobudila veliko zanimanje, posebno ako bi se nekoj plesačici iz „Papaye“ oko struka stavila paška čipka. Svi bi o tome pisali, kamere bi to snimale. No, koliko bi sve to imalo veze s dostojanstvom jednog događaja kao što je Međunarodni festival čipke? Nije poznato jesu li organizatori festivala pobrojili članke što su ih dobili u novinama ili sekunde na televiziji. Vjerojatno nisu, jer da jesu došli bi do limun-zaključka. Dobili su ukupno četrdeset sedam redaka u novinama i 72 sekunde na televiziji. Doista nevjerojatan uspjeh, vrijedan svakog ponižavanja. Ove godine priča se ponavlja. Najava 2. međunarodnog festivala čipke, kao što je rekao jedan član Društva Pažana, održat će se u Zagrebu. No, zbog čega se zadržavati na Hrvatskoj? Možda bi se iduće godine konferencija za medije o festivalu čipke mogla održi negdje na istoku. Možda u Budimpešti, Pragu, možda u Kijevu. Što dalje, to bolje. Naime, udaljenost od Paga obrnuto je proporcionalna upućenosti i zanimanju publike za pašku čipku. Pa ako je već to opredjeljenje, treba ići što dalje. Možda ni Havaji ne bi bili loši. Širok je svijet. Ovakvi apsurdi kakvi se događaju s festivalom čipke su, prije svega nedopustivi,  dokaz su neznanja, neupućenosti pa time i sklonosti nevjerojatnom ponižavanju što grad Pag i paška čipka nisu zaslužili. Uobičajeno je prezentaciju nekog događaja organizirati u raznim gradovima, ali nakon što se održi tamo gdje se trebala održati. To se zove promidžba. Neuobičajeno je važan događaj što će se održati u jednom gradu, najavljivati u drugom. To se zove ponižavanje. Nije jasno zašto je to nekome potrebno. Pag, kao jedan od gradova s najbogatijom kulturnom baštinom u Europi to nije zaslužio.

 

 

 

Stranica 3 od 5

    

zanimljivosti

Fotografija te vodi u galeriju!

Prijava korisnika